cristal | z.m.

second.

service for teacher.

 – uredu je Cristal. imaš pet, ne brini. – starija je gospođa tiho ciknula uzimajući kemijsku i zaključila joj odličan. još jedna u nizu. ona lagano protrlja oči još umorna od jučer te se nasmiješi najmilije što je znala. ta joj se profesorica svidjela koliko ju opet i nije voljela.

 – Canan ti isto. – ponovno se začuje njen piskutav glas te se ona lagano okrene prema Cristal kažući palčeve gore. – a ostatak, imate još malo vremena za popravak ovih ocjena, primite se posla – promrmlja, a zatim uzme kredu koja se nalazila na njenom stolu. napiše još jednu formulu na ploču te se nasmiješi razredu ispod oka. – imate tri zadatka i ovo mogu biti dodatne petice. –

 sjedne za svoj stol te još jednom otvori imenik komentirajući ocjene. popustljiva je koliko i stroga i puno se puta smili učenicima. čak kad je večini falio bod za višu ocjenu znala je smanjiti bodovni prag, no opet pored toliko učenika znala je tko zna, a tko ne. profesorica je skinula svoje, postarije, rasklimane naočale i prišla dvjema djevojkama. cristal i canan.

 – trebala bih vašu uslugu. – tiho je progovorila i sjela nasuprot njih. bila je nesigurna, no čvrsto se nadala da će uspjeti u svojem naumu. – trebale bih držati instrukcije ovih tjedan dana. dvojici dečkiju. – još je nadodala promatrajući svaku kutkom očiju.

 – zašto mi? – Cristal tiho progovori te zbunjeno pogleda profesoricu. ima toliko ljudi i ona izabere njih.

 – unuk, a u vas imam povjerenja. – promrmlja te sad pridobi Cananinu pažnju.

 – vaš? –

 – ne, od prijateljice. – brzo cikne te se nasmiješi. – zatražila me uslugu, a od mene neće prihvatiti insrukcije. –

 – i što mi dobivamo? –

 – opravdana dva sata, Cristal – profesorica promrmlja te dobije kimanje glavom. znači da imaju dogovor. – krasno. poslije nastave dođite u moj kabinet. pričat ćemo. – nasmiješila se kutkom usana te se vratila za svoj već stari stol gdje je provodila najviše vremena u ovoj školi.

 – ostali, imate još slijedeći tjedan ako želite višu ocjenu. dajem vam tu priliku. – nadodala je glasnije da ju cijeli razred čuje i začulo se zvono. Cristal je nespretno pobacala dvije knjige u torbu i nestala iz učione. trenutno su joj misli bile daleko.

 – hoćemo? – djevojka upita iako je već potvrdila profesorici.

 – naravno. – odgovori sa osmijehom, trebaju joj opravdana dva sata.  

 *

– cristal, požuri. odmah. – canan je nespretno tupkala nogom o pod i povlačila cristal. starija ih gospođa čeka u svom kabinetu vjerojatno gledajući u svoj sat na ruci. možda tu ti tamo pogleda u vrata jer djevojčice kasne zahvaljujući cristal. canan ju je još jednom povukla i potrčale su dužim hodnikom i u jednom se trenutku zaustavile. smeđa vrata s brojem 48.

– sjednite. – gospođa proslijede kose je pokazala na dvije stolice i sjele su. torbe su nakratko odložile i pogledale svoju profesoricu.

–dužna sam uslugu jednoj gospođi, to jest dvjema i dobro znate da od mene pomoć ne bi prihvatili, a ovako ih mogu nagovoriti, a vama trebaju opravdana dva sata, ne? – obje kimnu glavom

– a tko su oni? –