Kraj godine.
Žalostan.
Kao poslijednji suton u jesen.
Prije dva dana dogodio se razoran potres.
Petrinja, Sisak, Glina i okolna sela.
I opet, Zagreb.
6.2 po Richteru.
Bože, gdje si?
Vapim u očajanju
U ove kasne sate
sve slike mi se vrate
Prošlo je 9 mjeseci od prvoga potresa u Zagrebu.
Moj grad...
Tako tužan je i tih.
I njemu sada poklanjam ovu pjesmu
Kao poslijednji stih...
Slike prošlih događaja kao blic mi se jave,
baš, kažem, poput nekog filma strave.
Iz sna me prene potres kao zimica
Bože, pomislih, gdje mi je krunica...
Gdje si sada ti
Da mir vratis mi
Pomislih možda, da nije to povrtak tvoj
A sve bih ti dala da vratis mir u dom moj
Molim te Bože, pomozi nam
Znam da hoćeš, jer to osjećam.
VOCÊ ESTÁ LENDO
Prolaznost
PoesiaPjesme , citati , misli o životu i prolaznosti. Vrijeme teče, Život ide, A ja pišem...