Before us

part 4

Polagano otvaram oči. Hladno mi je. Kako to kad je prije par dana bilo toliko vruće. Pogledam gore te vidim krošnje stabla.

Pokušam ustati ali nemam dovoljno energije. Pokusam jos par puta te napokon nesiguno stanem na svoje noge.

Pokušala sam se sjetit od kuda sam dosla. To mi baš i nije uspijevalo jer je sve izgledalo potpuno isto.

Krenula sam u nekom smijeru oslanajući se na stabla. Nadam se da ću uskoro vidjet makar malu kućicu.

Opet su mi se oči polagano počele zatvarat. Znala sam da moram nastaviti. Preživjela sam mnogo toga i ne smijem sad stati. Ne smijem iznevjerit svoje roditelje.

Nisam se više mogla kretati. Skliznula sam niz stablo uz kojeg sam se držila. Vikala sam na svoje tijelo jer znam da moram nastavit. Nisam mogla ni glas izustit.

Čula sam neke slabe glasove. Pokušala sam uzvratit. Nisam uspijela. Lagano sam okrenula glavom da vidim s čim mogu stvorit buku.

Kamen. Postajala sam sve slabija. Zanemarila sam to koliko sam mogla. Uzela sam kamen sporo i lupila s njime u stablo na kojem sam bila naslonjena.

Kamen mi je ispao iz ruke. Nisam imala više snage ni da pomaknem ruku a kamoli uzmem ga. Nadala sam se da su čuli ovo.

Oči su mi se počele zatvarati. Pokušala sam ih što duže držati otvorenima jer znam ako ih zatvorim da je kraj. Da sam se predala.

Čula sam glasove sve bliže sebi. Slabasno sam se osmijehnula. U daljini sam vidjela Isabellu.

Vid mi se počeo zamagljivati. Kad me ugledala oči su joj se raširile.

"Tu je!" Viknula je.

Krenula je trčati prema meni. Oči su mi se počele saklapati i zadnje što sam vidjela je Bella koja kleči ispred mene i uhvati me prije nego što opet padnem na hladno i mokro tlo.

Sve oko mene je bilo svijetlo na sekundu. Kad je prestalo nalazila sam se na nekoj livadi okružena šumom. Od nekud mi je ovo mjesto bilo poznato. Kao da sam ga vidjela u snu. Mala djevojčica od 3/4 godine je trčala zajedno sa nekim dečkičima. Oni su izgledali starije.

"Ulovite me ako možete!" Viknula je s osmijehom na licu.

Nije gledala što se nalazi ispred nje te je pala preko krtičnjaka. Dečkići su dotrčali do nje "Tal jesi li dobro" pitao je jedan zabrinuto.

Djevojčica se počela smijati. Dječaci su je pogledali pa su se nasmijali.

Jedan joj je pomogao da se digne. Nastavi su se loviti. Djevojčica je skrenula i tako im pobjegla. Stala je te me pogledala. Nakrivila je glavu.

Gledala sam je u oči. Zašto su mi tako poznate?

Krenula je lagano hodati prema meni. Što se više počela približavati to je sve mutnija postajala. Kao da se magla počela stvarati.

Nisam je više vidjela. Počela sam se okretati oko svoje osi. Magla me okruzila potpuno te sam teško počela disati.

Odjednom magla je samo nestala kao da i nije bila tu. Tama me obavila.

-~-~-~-~-~-~-~-~-

Vote/Com

Love ya❤