NIKAD SAM

Živim u malom gradu u dosta velikoj kući u kojoj nikad nema nereda. Sve izgleda kao da ste u nekakvoj kući iz snova ili filma, kažu ljudi. Od svih prostorija u kući najdraža mi je dnevna soba, točnije kutak u dnevnoj sobi koji ima predivan prozor i zrcalo pored njega na kojeg se uvijek moj mačak Isaac pokušava popesti.

Moj problem je taj što imam toliko prostranu i lijepu kuću a nemam je s kim djeliti, moguće zbog mojeg stanja. Prošlo je već mnogo godina i nikako da upoznam pravu ljubav. Tjednima sam se dvoumio pozvati jednu curu, koja me privlači odkako sam je ugledao kroz prozor jednog restorana i napokon sam odlučio. Nisam znao kamo bi otišli pa sam ju pozvao k sebi i pripremio stol baš u onaj kutak kod zrcala. Bio sam toliko nervozan jer nisam znao što ću reći i bojao sam se kakav ću dojam ostaviti.

Te noći kada je došla Isaac me čudno gledao, čak je i on bio u čudu što je netko u kući. Pozdravio sam Klaru, tako se zvala, i doveo je u dnevnu sobu, bila je oduševljena. Prije nego što smo večerali razgovarali smo o hobijima. „Znaš, ja sam kuharica u jednom Francuskom restoranu."- rekla mi je dok sam ju jedva čuo bulječi u njezino lice. Počeli smo se povezivati i vjerovati jedno drugome, ali bilo me je strah reći joj o svojem problemu bojao sam se reakcije. Večera je bila gotova, napravio sam „Cassoulet" bila je oduševljena. Tek smo krenuli večerati i odlučio sam da ću joj reći da imam poremećaj osobnosti. Ona me samo pogledala i nasmiješila mi se kao da je nije briga, nisam mogao vjerovati da sam napokon pronašao onu pravu. U trenutku kada smo bili gotovi pojavio se Isaac, ta mala nevolja se popela na stol i skočila na zrcalo te ga razbila. Nakon toga je sve bilo gotovo, ostao sam ponovo sam s tim glupim mačkom.

„Misliš li da bi Klara ostala da mačak nije to učinio?"- pitala ga mirno Psihijatrica. „Mislim da ne. Mislim kako je ta osoba u tom trenutku kada je nestala, uzela sa sobom i moju bolest."- rekao je u čudu dok je ogledavao diplome u uredu. Okrenuo se i pogledao u psihijatricu. „Kod vas sam bio dva puta u tjednu, zatim ste produžili na četiri puta u tjednu. Gospođice Klara, slutim li ja u simpatiziranje pacijenata? Ako sam u pravu, mogu li vas pozivati u svoj restoran na kraju ulice." Nakon što ju je to pitao odgovorila je kako je oduvijek voljela probati „Cassoulet".