Kada sam se tog kišnog jutra probudio nakon nemirnih snova shvatio sam kako mog prijatelja, kod kojeg sam prespavao više nema u sobi. Pregledao sam cijelu kuću nije bilo njega ni mojih tableta za alerigiju. Obukao sam se i ostavio poruku da sam otišao kući.
Razmišljao sam o njegovim riječima koje su me zabrinjavale cijelu noć i nisu mi dale da spava. Često sam se budio, okretao, razmišljao. Došao sam kući, presvukao blatnjavu odjeću i umio se. Pogledao sam u ogledalo i vidio masnicu ispod desnog oka. Sjetio sam se onog razdrmanog stolića kraj kojeg sam spavao. Nakon par sati rekao sam svojim roditeljima kako prijatelja nije bilo kod kuće pa sam otišao. Oboje su me gledali par sekundi pa pitali jesam li popio tabletu za alergiju. Nazvala me prijateljica koja mi se još od osnovne sviđala, ali nisam imao hrabrosti joj priznati, možda zato što se sviđala mome najboljem prijatelju i on njoj, pa ga nisam htio izgubiti. Rekla mi je kako ga ne može dobiti na mobitel i kako bi bilo dobro da ga potražimo. Kada smo se našli ispričao sam joj što mi je rekao prošlu noć nakon čega nisam mogao spavati. Svaku treću noć vidi čovjeka u dvorištu kroz prozor iz svoje sobe. Naravno mislio sam mora da je neki susjed, ali je zatim rekao kako čuje micanje kvake. To je bio razlog zašto me pozvao da prespavam. Iskreno ne vjerujem u takve stvari ali sam se htio uvijeriti. Naravno, nije bilo ničega.
Hodali smo već dosta dugo, pa sam se sjetio gdje bi mogao biti. Kada smo postali prijatelji, prije tri godine kada je došao u gradić, sagradili smo skrovište u šumi kao pakt. Pomislio sam da je možda tamo. Zaputili smo se u šumu i pokušali ga dozvati. Lutali smo šumom mokri i blatnjavi. Približili smo se skrovištu no njega nije bilo tu. Mučila me neka tjeskoba, mora da je alergija, pomislio sam. Ja sam krenuo prema izlazu iz šume dok je ona još razgledavala okolo. Zatim se čuo vrisak. Potrčao sam do nje i vidio kako zaprepašteno gleda u našeg prijatelja koji nepomično i hladno leži ispred nje s kutijom tableta. Istrčao sam iz šume sav blatnjav i uznemiren, a zatim ste došli vi. Pronašli ste dva tijela u šumi, moje tablete za alergiju i oštru nogicu od stolića. Možda je bolest, možda je strah. A možda je ljubav opasna stvar.
