Dogovor za spas

3. poglavlje- Prijetnja Pragom

                Režanje. Bilo je to prvo što je čuo. Glasno je zastenjao i otvorio jedno oko pa bacio pogled na Boba koji je bijesno režao na malu mačku koja se šepurila po sobi. Što? Čija je to mačka bila? Do nikako nije bio Dante, Ginin mačak kojeg je naslijedila s rančem.

Prebacio se na leđa i smjestio se na jastucima pa stao promatrati mačića koji se je s mukom uspeo na krevet. Bio je snježno bijele boje bez ijedne mrlje i imao je velike plave oči. Pozvao je Boba na krevet, smjestio ga pod svoju lijevu ruku i stao ga češkati iza uha pa pozvao mačića do sebe.

Na vrlo damski način, mačić mu je prišao i smjestio se točno između njega i Boba. Bob je naravno, zarežao, ali nije se pomaknuo. Ponovno je legao na bok i prebacio ruku preko obje životinje pa zatvorio oči. Tada mu se u nosnice uvukao smrad pokvarenih jaja. Koji vrag?

Još jednom je udahnuo i namrštio se kada je shvatio da taj smrad dolazi od mačke. Bob nije mogao smrdjeti jer ga je on osobno okupao prije dva dana. Pa, očito će to morati ponoviti. S uzdahom je ustao iz kreveta i navukao hlače pa se odvukao u kupaonicu. Doveo se u prikladno stanje pa napunio svoj veliki umivaonik vodom i šamponom s mirisom lavande.

Upalio je jedan od brojnih pop mikseva na svom mobitelu pa se vratio po mačića koji se protezao na Bobu i mijesio njegovo krzno svojim šapama, nešto u čemu je Bob očito uživao. Pokupio je mačića i pričekao dok Bob nije ustao pa se vratio u kupaonicu. Spustio je mačića pored umivaonika pa stao čekati reakciju.

Na njegovo veliko zadovoljstvo, mačić se nekoliko puta isprobao vodu šapicom prije no što se potpuno uvalio u vodu i mjehuriće. Dao mu je vremena da se smjesti i sjedne u sredini umivaonika prije no što ga je stao trljati. Bio je to mačak, ispravak, mačka, shvatio je to tada, koja je uživala u njegovoj kupki i zadovoljno prela.

Zadovoljan svojim radom, isprao ju je i osušio je prvo ručnikom, a nakon toga i sušilom za kosu. Nasmiješio se kada je mačka nekoliko trenutaka paradirala pred ogledalom i divila se sama sebi prije no što mu je prišla i počela se trljati o njegovu ruku.

„ Pa, sad barem lijepo mirišeš. Hajde, idemo vidjeti odakle si došla."

Vratio se u sobu i navukao majicu dugih rukava sa velikim džepom sprijeda. Podigao je mačića s pod i ugurao ga u džep kako ga ne bi izgubio putem pa izašao iz sobe. Spustio se stepenicama u blagovaonicu i zastao na vratima. Svi su, osim nje, naravno već bili tamo, a po izrazu Katjina lica znao je da mu se sprema predivna, vrlo detaljna i temeljita bukvica.

Sjeo je na svoju standardnu stolicu i prešao pogledom preko stola. To su jutro na meniju bili poznati vafli njihove kuharice Suzane koja je živjela na ranču i prije njihova dolaska. Natočio si je kavu u svoju šalicu koju mu je Gisele poklonila prije nekoliko godina. Iako stara, na njoj se savršeno vidio natpis: ovako izgleda odličan odvjetnik i nekoliko strelica koje su upirale u onoga tko je pio iz šalice, tj. u njega. Otpio je gutljaj i uzeo zalogaj vafla pa uputio pogled Katji koja ga je probijala svojim pogledom.

„ Hajde, šefice, izbacite to iz sebe. Ne želim da te uguši."

„ Nije mi se svidjelo tvoje sinoćnje ponašanje" započela je iznenađujuće smireno, „ zvala sam te, tražila sam tvoj dolazak, tražila sam kompromis. Ne znam gdje si bio, ne znam s kime s bio i ne znam što si radio. Mogla bih saznati, ali neću zadirati u tvoju privatnost.

Razumijem da želiš imati privatni život i to je u redu. Tko sam ja da ti to zabranim? No, isto tako očekujem da u takvim situacijama uskočiš. Sinoć smo imali trovanje sumporovodikom jer nije bilo prave potpore. Nemoj se igrati mojim povjerenjem."