Dogovor za spas

12. poglavlje- O obitelji, boli i osjećajima

 Nikolas je zadovoljno uzdahnuo kada mu se u nosnice uvukao pozvati, ugodan miris pečenih kolača. Uz stenjanje se ispružio u krevetu i zbacio pokrivače. Lijeno je otvorio oči pa nekoliko puta trepnuo kako bi se razbudio. S uzdahom je posegnuo za mobitelom na noćnom ormariću i pogledao vrijeme: devet i trideset, nešto kasnije no što se inače budio. Ustao je i odšetao u kupaonicu pa se u kratkom koru upristojio za izlazak među ljude. Iako je do Božića ostalo još deset dana, mama je bila u punim pripremama. A, to je konkretno značilo da će on dobro jesti. Zgrabio je ručnik i kupaće iz ormara pa se napokon zaputio u prizemlje.

„ Dobro jutro" pozdravio je.

„ Zdravo striko!"

Nasmiješio se kada ga je Ciara veselo pozdravila sa svog mjesta na velikoj sofi. Prišao je sofi i nasmiješio se kada je primijetio da su Katja i Armando bili duboko zadubljeni u slagalicu sa mačkama i psima na njoj dok su djeca jednostavno dodavala dijelove i vješala se po njima. Poljubio je djevojčicu u obraz i podigao je u naručje.

„ Dosadno ti je?" upitao je.

„ Da" uzdahnula je, „ jako su spori. Teta Gabrielle to radi puno puno brže."

„ Ma stvarno?" upitao je iako je već znao da je djevojčica u pravu, „ a što baka radi?"

„ Kolačiće. I ja sam joj pomogla! Želiš probati?"

„ Naravno. Hajde, donesi mi jednog" pogledom je pratio djevojčicu u kuhinju pa se naslonio na uzglavlje sofe i bacio pogled na Katju, „ gdje su ostali? Zašto nema nikoga?"

„ Gisele i Eduardo su na jahanju, Cade se brine za smeće, Gina je otišla prošetati pse, mama i tata su otišli u smočnicu, a Gabrielle nemam pojma gdje je" odgovorila je Katja pa slavodobitno smjestila komad na mjesto, „ nećeš nam pomoći?"

„ Ne, vidim da vam sasvim dobro ide" odgovorio je, „ planovi za danas? Kad misliš počistiti?"

„ Prije Božića" odgovorio je Armando, „ doći će Atlas i Pietro iz Francuske i pobrinuti se za njega."

„ Tvoj kolačić, striko."

Podigao je djevojčicu pa uzeo zalogaj medenjaka u obliku jelenje glave. Nasmiješio se djevojčici koja je zasjala zbog njegovog odobravanja pa je spustio nazad Katji u krilo. Bilo mu je teško za vjerovati kako je njih petero brzo ušlo u jednostavnu, mirnu, poprilično tihu rutinu jedni s drugima. Svo troje djece bili su življi kad su bili s drugima, ali brzo je postalo očito kome odlaze kad im treba utjeha ili potpora.

Odšetao je u kuhinju i zgrabio pladanj pun medenjaka zajedno s bocom vode pa se uputio prema bazenu. Ušao je i spustio tanjur i vodu na policu pa odšetao do male kupaonice i preodjenuo se. Bio je spreman za mirnu sesiju plivanja u miru i tišini.

No, čim je ušao shvatio je da su se šanse za tišinu i mir eksponencijalno smanjile. Iako je uvijek šutjela, on nije mogao šutjeti u njenoj blizini. Tiho je zatvorio vrata kako je ne bi uznemirio u njenom čitanju knjige pa ušao u bazen.

Bilo je čudno vidjeti je u bazenu. Postalo je jasno da za razliku od njega i njegove braće, ona nije baš i bila tip za vodu, kupanje i vodene sportove. Mirno je napola ležala na dijelu bazena oblikovanog u ležaljku i gotovo hipnotizirano okretala stranice knjige. Spustio je tanjur uz rub bazena pa joj se približio dovoljno da može pročitati naslov knjige: Oluja ratova, Victoria Aveyard. Definitivno fantazija.

„ D..."

„ Ššš."

Nasmiješio se kada je odsutno pritisnula prst na njegove usne da ga ušutka. Tada je bio sto posto siguran da ga uopće nije primijetila. Da jest, napala bi ga istog trenutka i ispitivala ga o tome što tamo radi. Čekao je točno pet minuta u tišini prije no što je progovorio.