Dogovor za spas

14. poglavlje- Chèrie

„ Ja se nisam prijavila za ovo."

Gabrielle se nasmiješila i podigla pogled na Katju koja se taman uspinjala na Armandova ramena kako bi mogla postaviti zvijezdu na ogromni bor koji su kupili. Bilo je očito tko će odraditi taj zadatak od samog početka.

Otvorila je još jednu kutiju sa crvenim kuglicama i počela postavljati kukice na svaku. Istinski je uživala samo sjediti na sofi i dodavati ukrase djeci koji su ih proslijedili dalje. Bavili su se postavljanjem drvca od devet sati ujutro i nikako se nije nazirao kraj. Drvce koje su odabrali bilo je ogromno i zauzimalo je cijeli kut dnevne sobe pa ga je pretrpati kuglicama bio pravi podvig. Toliki da se jedan od dječaka u jednom trenutku srušio na sofu i zaspao.

Otpila je gutljaj vruće čokolade pa bacila pogled na sat. Sedam i trideset. Nikolas se već trebao vratiti. Rekao je nešto o odlasku po neke ljude koji su bili u njihovom odboru u Francuskoj, a čijih se imena ona nije sjećala.

„ Kuglica."

Podigla je pogled prema Ciari i nasmiješila joj se. Djevojčica je bila sređena od glave do pete. Katja ju je odjenula u crne traperice i crveni džemper identičan svom jer kao djevojčica mora od malih nogu biti u modi. No, počela se pitati koja od njih dvije više voli novu odjeću, Katja ili djevojčica jer ih je jednom zatekla u punoj modnoj reviji u njihovoj sobi.

„ Izvoli" rekla je predavši joj kuglicu.

„ Zašto ti ništa ne stavljaš na bor?" upitala je djevojčica.

„ Jer sam lijena i lijepo mi je sjediti ovdje" odgovorila je, „ zato imam tebe."

„ Okej, ali znaš, mogla bi pomoći ne moramo sve sami."

Zakolutala je očima i taman ustala kako bi održala lekciju djevojčici o tome kako se s njom ne prepire kada su se vrata otvorila.

„ Stigli smo!"

Bacila je pogled na vrata i pogledom odmjerila tri pridošla muškarca. Prvi je bio vrlo visok, ali i vrlo koščate građe, sa svijetlom smeđom kosom koja mu je stršala oko lica u neurednim kovrčama. Drugi je više sličio de Leonima, visok, tamne kose, ali mnogo mekših crta lica nego braća i mnogo svjetlije puti. Njegov pogled nije bio toliko krut kao njihov. Posljednji je muškarac bio znatno niži od ostalih, ali najbolje građen od svih. Osobno, dala bi mu nekih 175-180 cm visine. Bio je tamnoput, očito latinoameričkog podrijetla sa kratko ošišanom crvenkasto smeđom kosom i zelenim očima.

„ Ah, Gisele, jesmo ti nedostajali?"

Promatrala je kako su sva trojica prišli Gisele i svaki je povukao u medvjeđi zagrljaj koji je ona rado vratila. Razmijenili su nekoliko riječi na račun njenog novog izgleda i očitog novog položaja prije no što su se sva trojica obratila Armandu.

„ Već smo mislili da nećemo biti pozvani na zabavu" rekao je visoki crni, „ pa, tko su ljepotice?"

„ Da, koje bi bilo vaše cijenjeno ime?"

Zakolutala je očima kada joj se obratio zelenooki s crvenom kosom i ošinuo je osmjehom od kojeg bi i slijepi ponovno oslijepili. Uputila mu je oprezan pogled suženih očiju prije no što se okrenula prema Gisele.

„ Tko ti je ovaj?"

„ Oh, to je Pietro. On vodi odnose s Marseilleom. Crnokosi je Atlas, vodi odnose s Normandijom i ovaj koščati je Roger, on se brine za Bruxelles."

„ Hvala, Gisele. Pa, Pietro ako ne želiš otići iz ove kuće nalupan, bolje da me prestaneš tako gledati. Ja ti nisam komad mesa. Capishe?"

„ Oh, ne brini, već smo upozoreni da je teritorij već popunjen. Nikolas je bio jasan kao i inače" rekao je Pietro.