Demon 🔚🔚🔚🔚

2. Poglavlje

Padam kao klada na tlo kada me Frost snažno šakom udari u lice.

- Ne misliš! Vrati se gdje god da si!

Gledam ga bijesno s poda i trudim se ali mozak mi radi tristo na sat, nikako da ga zaustavim, nikako da se koncentriram.

Čvrsto skačem na noge, Frost se odmakne dovoljno da mi da prostora, udahnem duboko i ispravim se, te svoje ruke postavim ispred sebe ne bi li se bar malo zaštitio.

Trzam se lijevo i desno dok njegove snažne šake brzinom munje dolaze. Trudim se ali koncentracija mi je nula, jer nisam nikako ovdje već tamo gdje je moje plavo oko.

A tada osjetim Frostove ruke na svom tijelu i sekundu kasnije letim preko cijele prostorije.

- Koji ti je vrag? Bori se! - bijesan je glas mu je tako leden da jednostavno nisam u mogućnosti boriti se, ne protiv njega, ne protiv nje.

- Dosta je za danas. - polako dižem svoje slomljeno tijelo i ostavljam ga da gleda za mnom zbunjeno.

Jednostavno me je briga, šta će misliti i da li će uopće misliti.

Uzimam mobitel iz svog ormara i naslanjam se na zid dok prolazim kroz poruke.

Ok, moram Monnu pokupiti za sat vremena kod Lulen.
To je najbitnije dok ostalo preletim pogledom, te kada shvatim da nema onog što tražim, snažno ga stisne u ruci, vatra bukti ali trudim se smiriti, ne smijem uništiti i ovaj mobitel jer bi to bio ukupno peti u posljednja dva tjedna.

Nježno ga vraćam natrag u ormarić, dok idem prema kabini za tuširanje skidam odjeću s sebe, otvorim vodu i stanem ispred nje. Hladne kapi klize niz moje umorno tijelo, Zatvaram oči i glavu spusti na svoja umorna njedra.

Sedam mjeseci.

Teško udahnem dok podižem glavu prema hladnoći i dozvoljavam joj da mi pročisti um.

Miris kokosa u njenoj kosi ispuni mi nosnice, osjetim kako se sve u meni opet pali, ali ovog puta iz sasvim drugog razloga.

Pomičem ruke niz svoje tijelo i snažno ulovim već čvrsto dignuto spolovilo.
Njena kratka smeđa kosa, na suncu izgleda kao da se preljeva u čisto zlato, njene malene rukice, njene vatrene usne. Pune i spremne za ljubljenje.

Srce mi ubrzava dok čvrsto i brzo nastavljam masirati svoj kurac.

Čim zatvori oči opet je tu, tu je kraj mene, gola spremna da ju uzmem, spremna da zauvijek bude moja. Ubrzavam ritam i osjećam kako se polako nakuplja sila u meni, sila koja u mlazu i uz glasnu riku izleti iz mene.

Spustim pogled i gledam kako moja sperma klizi niz moju ruku. Tako bi volio biti u njoj, volio bi se zakopati duboko i zaspati u tom malom slatko raju. U posljednjih par mjeseci ruka je postala moj najbolji prijatelj. Ne pamtim kada sam bio s ženskom, iako nemam ni volje da budem s bilo kim, kada jednostavno želim onu koja se krije od mene.

Sada kada sam smanjio tenziju u sebi, operem ostatke svog znoja i zatvorim vodu.

Vraćam se natrag do svog ormarića i na sebe obučem čistu odjeću, te po ne znam koji put uzimam mobitel u ruke i zurim u njega. Pokušavam ga mislima natjerati da mi dođe poruka koju toliko žarko želim.

Ovo je sve sranje, kako sam se doveo do ove situacije.
Snažno zatvaram vrata i idem po svoju djevojčicu, za danas je dosta. Želim mira i ljubavi od bebe kojoj sam potreban.

Pred vratim stojim i slušam glasine osmjehe koji dopiru iz stana. Lulen škaklja Monnu koja vrišti od smijeha.

Tiho pokucam na vrata i otvorim ih dovoljno da te provirim glavom i poklonim osmijeh svojoj djevojčici.