Demon 🔚🔚🔚🔚

3. Poglavlje

Osjetim snažne ruke oko svog tijela i cijela zadrhtim. Bože kako je ovo dobar osjećaj, pokušam ga privuči bliže sebi. Stvarno bi se voljela nekako uvuči u njegovu toplu kožu i tamo spavati kao malo dijete.

Njegova ruka polako se spušta niz moju nogu, cijelo tijelo mi s žarom isčekuje kada će me dodirnuti tamo gdje ga više od ičega trebam i želim.

Osjećam njegov vrelo dah na vratu dok mi srce ubrzava s radom, kao da želi izletjeti van.

Moja si vražice. Sada i zauvijek.

Snažno kimam glavom kao potvrdu na njegove riječi.

Bože tako mi nedostaješ.

Ali sve se u trenu nestaje, ruka mu više nije topla, već hladna, više nema nježnosti, dok me grubo lovi između nogu toliko, da jecaj bola izustim.

Boli me!

Sada će prestati ribice.

Osjećaj straha eksplodira u mojim plućima te glasno napusti moje usne.
- Ellenor probudi se. - nečije ruke su na meni, dižem svoje ruke i pokušavam se obraniti od napada.
Srce luduje dok pokušavam shvatiti šta je stvarnost, a šta noćna mora.

- Ellenor sanjaš, probudi se! - osjetim snažan bol na svom obrazu, iste sekunde se ispravim i ubrzano dišem dok panično okrećem glavu lijevo te desno.

- Gdje sam. - svaki put isto pitanje, svaki put mi je potrebna potvrda da sam izašla iz svog pakla.

- Kući si. - Daniel polako sjedne na krevet kraj mene, vidim veliku brigu u njegovim smeđim očima. Kosa mu je sva rasčupana ali izgleda tako slatko da ne mogu shvatiti kako ovaj svijet može biti okrutan prema njemu.

Uopće ne znam šta mu reći, kako objasniti noćne more koje me muče desetogodišnjaku. Polako se po maknem na krevetu te napravim mjesta za njega. Nježno legne kraj mene te ga čvrsto povučem u svoj zagrljaj.

- Da li je Kim kriva za ovo? - nakon nekog vremena njegov glas razbije tišinu. Srce me boli jer nisam spremna uništiti njegov dječji duh svojom otrovnom pričom.

- Ne. - izgovorim tiho u njegovo uho i osjetim da je primijetio da lažem.

- Nikada više neću dozvoliti da te netko povrijedi! - osjećam suze koje se nakupljaju u kutu mojih očiju i polako klize niz moj obraz. Žestina izgovorenih riječi s njegovih usana mi kratko izmami osmijeh.

- Znam dušo. Sada spavaj moraš rano u školu krenuti. - osjećam kako kima glavom te se dublje uvlači u moj zagrljaj i nakon par minuta čuje se nježno ali slatko hrkanje.

Zatvorim oči ali san mi ne dolazi. Nakon sat prevrtanja na kraju odustajem i ustajem iz kreveta. Uzimam mobitel i polako na prstima se spusti u kuhinju.

Napravim si kavu te sjednem za stol. Ovo je prvi put da je noćna mora bila ovoliko realna, i ovo je prvi put da se pomješala s Demonom.

Uzimam mobitel i gledam u poruku koju mi je poslao jutros.

Vražice slatka mala Vražice. Našoj igri došao je kraj.

Ne želim vjerovati da me je našao, uvjeravam samu sebe da se igra s mnom. Ali srce mi ne da mira ulovim sebe kako gledam u malu slušalicu u kutu mobitela. Sve što želim je čuti mu glas, sve što želim je spasiti dio sebe koji propada.

Nazovi ga.

Srce mi vrišti na sav glas, dok razum misli da je to loša ideja. Ali bar ovaj put, dozvoljavam srcu da komaduje mojim tijelom, te s žarom stisnem slušalicu i nježno mobitel stavim na uho.