Stranci

Prvi Dio

Svjetlost je se provlačila kroz stakla koja su odvajala pistu i čekaonicu internacionalnog aerodroma malo izvan grada u kojem je bilo pretrpano prošerati a još teže živjeti. I ako je bio sunčan dan hladnoća februara je se provlačila sve do kostiju naročito kad bi se vrata otvorila .Aliana stegnu stari džemper oko sebe i promrmlja samoj sebi kritiku što je jaknu ostavila u autu. Pomjeri se malo u stranu kako bi bila bliže vratima jer njen manji uzrast je nije isticao medju svim prisutnim koji su isto tako čekali nekoga svog... Nije primjetila da su je radoznalo odmjeravali jer nije bila samo njena visina koja se razlikovala. Blijedo lice od zime je pravilo sliku sirotice koje je gurajući bradu u kragnu džempera još više isticalo. Gusta pomalo valovita kosa vezana u niski rep je izgledala neuredno i ako je nekoliko puta prošla četkom kroz nju prije nego je istrčala iz Sandrinog stana u zadnjim minutama . Protegnu se na prste i laganim mahanjem skrenu pažnju Sandre i visokog plavokosog mladića u skupom elegantnom odijelu, naravno i ostalih koji nisu mogli da sakriju iznenadjeni izraz na licu jer su to bili putnici iz prve klase. Sandra je povuče malo u stranu kako bi se nesmetano pozdravili i ako nije bila odsutna duže od 10 dana što je bilo ništa u poredjenu sa pola godine provedenih u Africi i tri mjeseca u Južnoj Americi . Skromno kako je dolikovalo njenom izgledu ispruži ruku koju brzo povuče natrag nakon što osjeti nešto potpuno strano da se provuče njenim tjelom kad se njena hladna ruka nadje u  mladićevoj. Sandra se nervozno nasmiješi i par sekundi ih upozna obarajući glavu kao da je zažalila što je tražila od Aliane da dodje po njih. Ubrzanim koracima su se provlačili kroz masu putnika prateći Alianu kojoj su misli isto tako brzo hodale...Alvin?Sin od tetke ... nikad ranije ga Sandra nije spominjala ili možda i jest ali to nije zapazila jer je uvjek željno iščekivala da joj priča o starijem bratu Karlu koji je neku godinu bio mladji od Sandre a dvije godine stariji od Aliane . Priče o njemu su uvjek bile zanimljive i po Sandrinom prepričavanju pune avanture , ali isto tako i pune detalja da je Aliana mogla da zamisli njegov lik koji se nije razlikovao od slike koju je Sandra imala na staklenom stolu pored prozora. Iz misli je trgnu Sandrin glas koji je zvučao prijeteći i ako je nadvladavao osmjeh.

" Ne mogu da vjerujem Aliana!!! Stvarno ćeš me natjerat da ovo čudo zapalim! Zar ti nisam dala moje auto da koristiš dok me nema?! "

Aliana posramljena izgledom starog Opela se natjera u smjeh i podizajući ruke u zrak kao u znak  predaje skupi hrabrosti da osim izgovoren svog imena kaže još nešto.

" Priznajem da je odavno odslužio svoje ali ja stvarno ne znam da vozim onu tvoju zvjer od auta... mrzi me kao da zna da sam odani vozač Opela!!!"

Ova njena izjava ih natjera sve troje u glasan smjeh i na tren kao da vrijeme stade za Alianu i Alvina kad im se red bisera ukazaše iza pomalo debljih usana. Brzo se sabra kao da je bila svjesna da izmedju njih nije bilo moguće ništa više od prijateljstva mada je i to bilo upitno , jer nisu bili ni po čemu slični . Često je se pitala koliko će potrajati i ovo prijateljstvo izmedju nje i Sandre jer ni po čemu nisu bile slične . Slučajan susret i bolest s kojom je Sandra vodila borbu ih je zbližila da je Aliana odavno počela da isčekuje dan prestanka druženja jer se Sandra odavno počela osjećati bolje.

Vožnja do stana je bila napeta koliko i sam saobraćaj. Radovi na putu su otežavali i usporavali da je u jednom momentu Aliana osjetila potrebu da se parkira i da put nastave javnim prijevozom ali ju je Sandra ohrabljivala obilaznicom koja se opet završavala na istoj cesti . Alvin je ispod obrva odmjeravao Alianu zamišljajući šta se krije ispod plavog džempera i crnih hlača koje su zasigurno bile bar dva broja veće tako da nije ni primjetio koliko je trajala vožnja. Izgledalo je da ga je malo rastužilo kad je se Aliana oprostila s njima ispred ulaznih vrata luksuzne zgrade gurajući smotuljak ključeva Sandri u ruku uz izgovor da ima nekog važnog posla i da ih očekuje sutra kod sebe na ručku.
Sandra nije ništa primjećivala, ovo putovanje ju je izmorilo i više nego je zamisliti mogla. Niko od familije nije znao za njeno zdrastveno stanje i borba da to junački sakrije ju je dodatno iscrpila koliko i putovanje od nekoliko sati. Razvuče osmjeh kad otvori vrata stana koji je divno mirisao kao da nije bila ni odsutna . Miris omiljenog jela joj dodje do nozdrva i ona se obradova kad joj se oglasi stomak jer je u ovih nekoliko dana opet izgubila na kilaži ubjedjivajući ukućane da joj nedostaje miris mora kako bi jela zaboravljajući da ga ni ovdje kilometrima daleko nije bilo . Trudeći se da Alvin ne primjeti da nešto krije zanemarila je njegova pitanja i zainteresovanje za Alianu.Odgovore je odužila pričom o njihovom susretu , skoncentrisana je bila da ne bi slučajno rekla nešto o bolnici pa je tako izostavila dosta toga da je Alvin shvatio da je njihovo prijateljstvo bilo iz koristi i da je Aliana  glumila brižnu prijateljicu. Naravno to shvatanje ga je ohrabrilo kako bi se malo zabavio jer ga je izludjivalo to što je Aliana po svemu bila drugačija a naročito po izgledu od djevojki koje su prošle kroz njegov život...