Demon 🔚🔚🔚🔚

6. Poglavlje

Stojim iznad njenog kreveta i gledam u malenu izbočinu na njemu. Dlanovi mi se znoje od želje da ju dotaknem, da osjetim tu svilenu kožu koju pamtim od našeg zadnjeg dodira.

Hodam tiho po njenoj maloj sobi, dodirnem prstima ormar u kutu, i kroz njega osjetim miris cvijeća koji se širi iz njene čiste robe.

Osjećam kako polako pulsira želja i srce mi ubrzaje s radom dok nastavljam do malene stolice u kutu njene sobe. Spuštam se na nju i nastavljam tiho gledati njeno malo tijelo na ovom užasno malenom krevetu.

- Ovo je sranje.

Tiho mrmljam samo za sebe, jer toliko žarko bi želio uvuči kraj nje i njeno tijelo čvrsto držati blizu mog.
Tišina se spusti dok zatvaram oči i napokon uživam u tišini svojih misli.

Ponovo pogledam prema njoj kao da me strah ako predugo ih držim zatvorenim ona će nestati, sve će ovo nestati čak i ovaj miris njenog tijela. Osjećam kako mi hlače postaju tijesne dok se pokušavam namjestiti udobnije na ovoj tvrdoj stolici.

Ali tada glasan vrisak propara prostoriju, trgnem se spreman nekog ubiti, podignem ruku spreman se boriti do smrti da zaštitim ono što je moje. A tada čujem tihe jecaje koje dolaze iz njenog pravca.

- Molim te, ne! - snažno baca glavu na jednu pa na drugi.
- Ne, molim te.

Ne znam zašto ali ostajem miran, ostajem tih umjesto da joj pomognem, jer šta god da sanja možda će mi pomoći da shvatim tko je ova žena koja je ukrala pola mene, samo jednim pogledom, samo jednim dodirom.

- Mama, pomozi mi. - jecaji postaju glasniji i osjećam vatru koja se pali.
- Ne, ostavi me na miru večeras, imam menstruaciju.

Tada shvatim netko je gadno sjebao moju Vražicu. Ali osoba koja ju je povrijedila će i sama osjetiti pakao, a da nije niti svjestna.

- Demon. - trznem se na svoje ime i gledam kako joj se tijelo polako umiri ispod pokrivača. Disanje joj se ubrza i nježno podigne glavu pogleda lijevo te desno, ali ona ne vidi dobro u mraku kao ja.

- Znam da si tu. Osjećam te.
Tiho se nasmijem dok se naginjem prema naprijed i rukama naslanim na svoje noge.

- Vražice. - vidim kako joj je dah zastao u glasu kada sam prvi put progovorio.

- Šta radiš ovdje? - tiho me upita dok se uspravlja na svom malenom krevetu.

- Želiš li istinu ili laž?
- Istinu. - odmah odgovori na moje pitanje i blago se osmjehnem dok ustajem na svoje noge i polako krenem prema njoj.

- Gledao sam te kako spavaš, zamišljao sam kako se uvlačim kraj tebe i primičem te jako blizu svog tijela..
- Shvatila sam. - podiže ruku i dlanom me zaustavlja dok se nježno naginjem iznad nje i spustim glavu na njenu kosu, te duboko udahnem miris kokosa.

- Jebote. - snažno podignem njeno tijelo blago vrisne dok sjedam na njen krevet i stavim ju u svoje krilo. Kurac mi više ne pulsira već je plav i spreman eksplodirati.

- Spusti me! Odmah! - trza se u mojim rukama ali to me dovodi do ludila da snažnije ju zgrabim za kukove i pritisnem na svoj čvrsti kurac. Umiri se iste sekunde što u meni izazove glasan smijeh.

- Gdje je nestala moja vražica? - upitam dok spuštam nos u njenu kosu i miriše ju kao jebeni pas, nema borbenosti koju je imala, nema svjetlosti koju je nosila.

- Život me naučio opreznosti. - kaže tiho dok i dalje pokušava pobjeći mojim snažnim rukama.
- Što se više otimaš, više mi ideja stavljaš u glavu. Slobodno se trljaj ali mi dozvoli bar da zadovoljim tvoje tijelo.