Demon 🔚🔚🔚🔚

7. Poglavlje

Ellenor

Blaga svjetlost prodire kroz moj prozor, pokušavam shvatiti gdje sam, pod prstima osjećam svoj madraca, te šokirano sjedam dok se magla sna diže iznad mene.

Demon.

Okrećem glavu pregledam sobu ali njega nema. Sve je na svom mjestu kao da nije nikada ni bio tu. A i ja sam u krevetu ne na podu.

Jeli moguće da sam sanjala.

Tiho zastenjem dok gledam u stolicu u kutu, nemoguće bio je sinoć tu, gledala sam ga kako se dira, kako se zadovoljava samo gledajući mene u oči. Srce mi ubrzaje s radom dok snažno bacam svoje tijelo natrag na madrac.

Koji mi je vrag bio?

Tiho udahnem jer znam da moja strah od seksa nije imao ništa s tim, imala sam želju ga gledati kako to radi, i on mi je tu želju ostvario.

Zatvaram oči dok mi slika njega dolazi, njegovu mišići kako se napinju dok snažno pumpa rukom po svom spolovilu, tetovaže kako se pomiču kao da me izazivaju da ih dirnem, njegove oči. Fascinantno kako su mu oči svijetlile crveno na prigušenom svijetlu, a kada je svršavao mogu se zakleti da sam vidjela živu vatru u njima.

Bože bilo je tako seksi. Tako moćno, tako... Bez riječi. Jer sve riječi ovog svijeta ne mogu opisati savršenstvo koje sam ja sinoć doživjela samo gledajući ga kako to radi.

Osjećam kako mi obrazi gore dok rukom hladnim svoje vrelo lice.

A zatim njegove snažne ruke dok me drže, nikada se u životu nisam osjećala sigurnijom, možda sam po prvi put u posljednjih dvadeset godina da sam zaspala bez imalo straha u sebi. Bila sam slobodna, sve dok oči nisam otvorila i vidjela da on nije kraj mene.

Budalo.

Pokušavam otjerati blesave mašte iz glave ali ne mogu, veliki osmijeh mi se zaljepio za lice i ne znam kako ga maknuti. Njegove vrele usne na mojima u meni budi ludaču koja bi se najradije popela na njega i lizala svaki komad njegove kože. Toliko sam željela ići dalje, toliko sam osjećala tu potrebu. Ali do sada nijednom nisam uživala u seksu i ne mogu skriti strah od toga.

S teškim uzdahom se dižem iz kreveta i krenem u kupaonicu, otuširam se i obućem kratki traper šorc te se osmjehnem sama sebi kada rukama dodirnem kričavo rozu majicu. Danas sam sretna i uvjerena da malo boje u mom životu neće ništa promijeniti.

Pogledam na sat i shvatim da je devet ujutro. Daniel je sigurno otišao u školu. Tuga mi prođe kroz tijelo jer nisam ustala doručak mu pripremiti, zato poletno izletim iz sobe i bez brige krenem niz stepenice.

- Kažem ti ova je luda! - zastanem u koraku, strah me zaledi dok gledam oko sebe, s čime bi se mogla obraniti.

- To kažeš za svaku koju jebeš. - da li je to Cain, zastanem dok se prisjećam visokog, muškarca punog mišića koji ima sposobnost upravljati vjetrom.

Nesigurno napravim korak naprijed i glasno odahnem kad ugledam njegovu kosu boje pijeska.

- Uspavana ljepotica je s nama. - Track mi se smije dok sjedi na mojoj sofi kao da je njegova, primijetim da mu je kosa duža te gusta brada krasi njegovo lice.

- Track, Cain šta radite ovdje? - zbunjeno gledam jednog pa drugog.
- Pa paze na tebe ludice. - zastanem u koraku kada iza ugla izađe Lulen, njeno lice krasi veliki osmijeh te glasno vrisne dok me povlači u zagrljaj i snažno stišće.

- Ajme tako si mi nedostajala. - smijem se u njenu predivnu dugu plavu kosu i sreća mi ispuni srce. Uzvatim joj zagrljaj s puno ljubavi.

- Bože, mršava si. Zašto si tako smršala? - trgnem se i uvijek zaboravljam na njenu iskrenost, stvarno mi je drago da nije izgubila taj žar zbog svega što je proživjela ove godine.