Slučajnosti ne postoje

15. Poglavlje: Party

Vani je bilo vjetrovito, kosa mi je letjela na sve strane. Kiša još nije padala ali činilo mi se da uskoro hoće. Široke hlače su mi plesale na vjetru. Vani još nije mrkli mrak, ali sunca više nema i ulično rasvijeta je upaljena.

Zapitala sam se jesam li pogriješila kad sam rekla Eliju da mi ne treba prijevoz, vani je skoro mrak i hladno je. Bilo je već pola osam, na party ću kasniti bar petnaestak minuta ali to nije strašno, na partye ljudi uvijek dolaze kasno, zato se nisam previše uzrujavala.

Hodala sam do autobusne stanice. Na cesti nije bilo onoliko auta koliko ih bude ujutro, ali svakih par minuta bi prošao jedan, tako da se nisam osjećala nesigurno.

Pitala sam se jesu li Emily i Lewis već stigli. Pitala sam se tko od njih dvoje vozi, nikad ih nisam pitala jesu li već napunili osamnaest. Kad smo kod njih dvoje, pitala sam se jesu li zajedno ili su samo jako dobri prijatelji.

U osam i dvadeset sam stajala ispred moderne bijele vile sa staklenim stijenama. Iz kuće je treštala električna glazba a u dvorištu su se mogla vidjeti šarena svijetla. Na trenutak sam pomislila da sam na krivoj adresi.

Nesigurno sam pozvonila na vrata. Nisam znala kako se ulazi u nečiju kuću kad je party, Erin je obično organizirala partye a ja sam joj pomagala. Nije mi se činilo u redu da samo ušetam kroz vrata kao da je kuća moja. Vjerojatno nitko neće čuti da sam pozvonila ali meni je pomoglo da se ne osjećam nepristojno. Kad nitko nije otvorio, izvadila sam mobitel i nazvala Emily.

"Hej!" Rekla je, u pozadini je treštala glazba, jedva sam ju mogla čuti.

"Ovaj, jeste vi već unutra?" Pitala sam iako je odgovor bio očit.

"Jesmo. Gdje si ti?" Buka u pozadini se stišala, pretpostavljala sam da je otišla u neki tiši dio da me može čuti.

"Pred vratima."

"Čekaj, sad ćemo doći do tebe", rekla je i prekinula vezu. Spremila sam mobitel u skriveni džep u hlačama.

Gledala sam u raskošnu vilu ispred sebe i savršeno obrezane biljke oko ulaza u kuću. Zapitala sam se čime se njeni roditelji bave.

Odjednom su se vrata otvorila i kroz njih je izvirila Emily. Iza Emily se pojavio Lewis. Emily je na sebi imala kratku, crnu haljinu i visoke crne štikle, zapitala sam se jesu li udobne i može li u njima plesati cijelu večer.

"Hej," rekla je zagrlivši me.

"Hej," odvratila sam.

"Super izgledaš," rekao je Lewis.

"Hvala."

"Spremna za party?" Pitala je Emily s mračnim osmijehom.

Kimnula sam.

Ušli smo u kuću. Unutra je bilo vruće. Kratki hodnik je vodio do ogromnog dnevnog boravka od bijelog drveta sa zlatnim detaljima (ne bi me čudilo je je to bilo pravo zlato s obzirom na izgled kuće). Desno od dnevnog boravka je bila velika bijela kuhinja s otokom i LED-rasvijetom. Bila sam poprilično sigurna da se ta kuhinja jako rijetko koristi.

Pod po kojem upravo hodam je vjerojatno skuplji od auta mojih roditelja. Kuća je bila prekrasna, to sam morala priznati.

Nisam znala 'ko je ta Helen cura ali nisam mislila da je ovako bezobrazno bogata.

"Što ćeš piti?" Pitala je Emily.

"Colu?" Rekla sam više kao pitanje.

"Colu?" Pitala je Emily kao da se uvjeri da je dobro čula.

"Od svega šta možeš piti u ovoj ogromnoj kući, ti želiš colu?" Pitao je Lewis podignuvši obrve u nevjerici.

"Što vi pijete?" Pitala sam. Osjećala sam se nekako glupo. Znala sam da se na partyima baš i ne pije cola, ali nisam često pila alkohol i nisam se htjela napiti, to bi bilo baš užasno s obzirom da sam učenica na razmijeni i živim kod nepoznate obitelji tek tjedan dana.