Demon 🔚🔚🔚🔚

10. Poglavlje

Par kilometara dalje.

Spuštam svoj snajper dok se naginjem prema naprijed. Dlanovi mi se znoje od želje da izvršim svoj zadatak.

Ali ne mogu.
Previše ljudi je oko nje, previše jebenih mutanata.
Ne smijem pogriješiti, došlo je vrijeme i bilo je pravo vrijeme da se opet nisu nakotili kao štenci oko nje.

Iznervirano prođem rukom kroz kosu. Tolike godine promatranja, tolike godine, tiho i frustrirano udahnem. A sada je kraj nje jebeni vatreni, vjetroviti i dva vuka. Kao da to nije dovoljno iz dna je ispuzao njen polubrat marinac.

Sranje..

- Sranje! - bijesno ponovim misli i okrenem se oko svoje ose. Sranje. Ovo otežava sve, moram opet držati distancu od vatrenog ne želim da mi ulovi moje ubojite i nasilne misli.

Ali doći će vrijeme, samo moram biti strpljiv. Jer kako se kaže strpljen spašen.
Vratim se natrag na rub zgrade, polako i smireno spustim ruke na zid, te se primaknem rubu dok ih gledam kako izlaze iz hotelske sobe.
Dolazim po tebe.
Platiti ćeš za sve svoje grijehe i za grijehe svoje mame.

*******

Demon

- Ell. - glasan dječji vrisak se prelomi sobom dok ulazimo kroz vrata. Vidio sam malenog u mislima svih oko sebe, ali zastao sam u koraku kada sam ga vidio uživo. Sličnost nije samo zapanjujuća, već nevjerojatna. Ista boja očiju, ista boja kose čak dijele i male pjege na nosu.

Snažno zagrli Ell oko struka i pogleda ju s svoje male visine.
- Tammy mi je pravila palačinke s nuttelom.
- Da li si jeo još nešto osim slatkog? - Ell teško uzdahne dok se saginje i nježno ga poljubi u čelo.

- Da Emily je pravila lazanje, koji su takooo ukusne.
A tada se njegov pogled okrene prema meni i strah ispuni njegove oči.

- Ajme iste oči kao kod Monne. - zbunjeno kaže i nagne glavu nježno na jednu stranu, kao što to radi i Ell.
- Ja sam Demon. - ispružim ruku prema njemu ali on se trgne od mene i šokirano pogleda Ell, njenim licem se razlije crvena boja.

- Demon postoji. - šapne toliko tiho ali ja sa ga čuo, zbunjeno gleda u Ell i polako mu zavirim u misli, dok se prisjeća noćne more koju je Ell imala nedavno. Dozivala je moje ime.

Srce mi ubrzanje s radom blago se osmjehnem dok vraćam pogled na Ell.
- Ipak si mislila na mene. - kažem dok podižem ruku i nježno joj mičem kosu s obraza.

Odmakne se od mog dodira i prkosno podigne glavu.
- Imala sam noćne more... uzorak njih si bio ti.

Blago se nasmijem dok pogledom ispratim Daniel koji odlazi do Lulen i sjedne pored nje na stolicu. Ona ga nježno privuče u svoj zagrljaj kao velika sestra poljubi ga u sljepoočnicu, njegov osmijeh obasja cijelu sobu dok gleda u Lulen s velikim obožavanjem u očima.

- Gdje je Monna? - zbunjeno upitam Lulen koja se odmah unervozi njen pogled ode preko mog ramena. Prije nego se i okrenem znam šta me čeka tamo.

- Kod Emily.

Njegova šaka doleti iznenada i u mislima pokušavam spasiti Ell, ali dok moje tijelo udara u zid preko puta svjestan sam da Frost nikada ne bi povrijedio Ell.

- Jebeni seronjo! - reži na mene i pokušavam protresti glavu da ju na tren razbistrim od udarca.

- Frost koji ti je? - vražica se pomakne oprezno prema njemu i reagiram nagonski kada se pokrenem i nju stavim iza sebe. Frost je blago rečeno bijesan na mene i ne krivim ga.

- Mogao si ju ozlijediti, Mogao si moju Tammy ozlijediti konju jedan. - brzo zakorači prema meni i snažno me šakom gurne u rame, ali ne dozvoljavam tijelu da se pomake ni milimetar.