Neočekivan posjet

24 0 0
                                    

Hladan zimski vijetar mrsi mi kosu. Ulice su prazne. Sama koračam kroz mrak dok iza mene ostaju koraci u snijegu. Ne razumijem ljude koji ne vole zimu, sve je tako mirno i tiho. U daljini čujem kočije i udaranje kopita po hladnom gradskom asvaltu. Kad bi barem cijela godina bila takva. Mirna. Najviše volim zimu jer nigdje nema ljudi na vidiku, još od malih nogu majka me je učila da izbjegavam ljude jer me oni ne bi razumjeli. Samo bi me osudjivali i bojali me se.
Toliko izbijegavam ljude da sam se školovala kod kuće. Planiram se upisati u studij ,ali je pre riskantno. Jedan tren ne pažnje i svi će saznati što  i tko sam ja.
Usred razmišljanja čujem kako netko hoda iza mene. Okrenem se ali nema nikoga. Skrenula sam u prvu ulicu i stala iza zgrade da vidim oče li netko naići. U trenu kad je netko ušao u tu ulicu oborila sam ga na pod ne znajuči tko je to. Pogledi su nam se sreli ,oči su jedina stvar koju sam mogla vidjeti u mraku. Ne državši ga dugo oborenog uhavtio me u trenu nepažnje i oborio na pod te nestao. Ne razmišljajući brzo sam ustala i otrčala do kuće.
Uzdihano ulazim u kuću i ugoedam zabrinutu majku kako me gleda. Nisam stigla ništa reći i odmah me zaustavila. "Pakiraj se!" bez objašnjenja ,užurbano me uhavtila za ruku u dovukla do sobe. "Šta se dešava?" ubacivajuči moju robu i stvari u kofere hladno kroz strah odgovara da su nas pronašli. Odmah sam shvatila šta se dešava i što brže joj pomogla.
Ubacili smo prtljagu u zadnja sjedala i brzo utrčali u auto.
Nakon toliko godina su nas pronašli. Strah mi teče kroz vene. "Kako su nas pronašli?" u majčinim očima vidim samo strah. "Pratili su te mjesecima kako hodaš istom rutom. Tražili su dokaze da si to stvarno ti pa su te nedavno pratili do kuće. Kada su vidjeli mene uvjerili su se da smo to mi. Hladnokrvni ubojice, plaćenici moga oca. Kad je saznao šta je moja majka i da sam nasljedila taj dar od nje pobjesnio je. Od tada smo u bijegu. Od tada pokušavamo da preživimo. Vozili smo se dugo ,nismo znali gdje idemo samo smo znali da ne smijemo stati.

Vozili smo se 4 dana i 3 noći. Stajali smo samo po gorivo za auto. Vozimo naizmjenićno. Stigli smo do jedne kuće duboko u šumi. Majka je rekla da je to jedino preostalo sklonište. Ako nas tu pronadju nema više bježanja.

Moj otac je alfa čopora New Jersija. Zaljubio se u misterioznu djevojku ne znajući tko ili što je ona. Vukovi se stolječima bore protiv naše vrste. "Hladnokrvni" to je jedan od brojnih naziva za nas.

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Apr 14, 2021 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

 ZabranjenoWhere stories live. Discover now