Osječaji

65 1 0
                                    

Izlazim van i susrecem se sa svojim najgorim neprijateljem ujedno i svojim starijim bratom,pokušavam zaobići ga bez da ga dotaknem ili da ga na bilo kakav nacin isprovociram jer od kada je moja majka došla u ovu bandu njegovu majku je otac protjerao jer mu više nije bila zanimljiva i ljubav za njom ga je prošla dok se nova ljubav rađala sa drugom ženom koju je on itekako mrzio. 

Od kada sam se rodio on me prozvao svojim neprijateljem i mrzio me od prvoga dana smišljajući razne spačke i načine kako mi nauditi i natjerati oca da me se rješi, ali kako je otac obožavao moju majku tada pokušavao je sve razumno razrješiti bez previše svađe. 

Što sam više odrastao to mi je sve više bilo jasno kako nikada neću biti potpuno prihvacen ovdje pa sam se uvijek trudio biti najbolji u svemu što sam radio bez obzira koliko je teško i nemoguće, zamislite klinca od 7 godina koji uči boriti se mačem kao 20-godišnji profesionalci,sa 10 sam već pobjeđivao u svim borbama među pripadnicima naše bande i odnio prvi život. 

Otac je bio više nego ponosan na mene i imao je velika očekivanja što je moju majku sve više plašilo i uzašavalo toliko da je molila oca nekoliko puta da me zaustavi i zabrani da radim takve stvari, ona je samo htjela sina koji će donekle imati dostojan život bez ubijanja. 

Nažalost njena želja nije niti stigla biti realizirana i izvršena jer naši životi nikada nisu mogli biti sigurni i dostojni bez borbe i oružja što sam naučio na teži način dok je izdajnička banda "Zmajeva" upala u naše skrovište i počela ubijati sve, ne pošteđujući nikoga od staraca, mladih te žena. 

Tada sam shvatio da je to zadnji put da vidim njen osmjeh i čujem njene nježne rječi dok me pokušala sakriti u jednu od tajnih soba što je otac posjedovao u svojoj radnoj sobi.

Odjednom sve je utihnulo te mi je ona pokazala svojim dugim vitalnim prstima koje je otac obožavao da budem jako tih i ne mičem se te me je zatvorila i otišla na drugi kraj sobe. 

Sve što sam dalje čuo neću nikada zaboraviti i izbaciti iz glave te imam i dalje ponekad nocne more od toga.

Čujem tri pucnja i majčin bolni vrisak kako odjekne kroz prostoriju te mi se niz lice počinju spuštati obilne i gorke suze koje natapaju moje lice, majcu i padaju po podu radeći vlažne flekove na njemu.Pokušavam suzdržat jecaje i ostati potpuno miran kako me je majka zamolila nekoliko trenutaka prije. 

Sa 11 godina sam svjedočio ubojstvu vlastite majke iako ne vizualno, ali mi svaki zvuk i svaka riječ ostaje duboko ugravirana u mozak.

Otac je tada bio odsutan iz bande na par dana sklapajući nekakve sastanke oko prodaje dragocjenih antikviteta,kada se vratio imao je i šta vidjeti, krv i beživotna tjela na sve strane, nekoliko nastradalih koji su prošli sa manjim ozljedama te nekoliko onih koji su se uspjeli sakriti pa su tek nedavno izašli iz skrovišta dok je zrak postao "čist" .

Pronašao me je tek drugi dan nakon što se vratio kući kako sjedim u kutu te sobe i gledam prazno u pod svjestan čemu sam vjerovatno prisustvovao, a za majku da ne pričam, nije ju nigdje mogao pronači, jednostavno kao da je nestala sa lica zemlje iako je po podu njegove radne sobi bilo dosta prolijene krvi koja se već duboko upila u išarano crni tepih koji je krasio pod.

Našao je njeno tijelo tjedan dana nakon na ušću rijeke nedaleko od našeg skrovišta što je dodatno šokiralo i njega i sve nas zbog činjenice da je umrla od utapanja, a ne od prostrijelnih rana koje je zadobila nekoliko dana prije...

Otac je također našao svkheg drugog sina koji se skrivao u jednoj od kutija u   spremištu.

Njegova sreča nije mogla biti veća kada je čuo da je moja majka nestala iz naših života te je to prekrilo i odstranilo sav strah koji je osjecao nekoliko trenutaka prije, toliko je postao pokoran i vjeran ocu da me niti vlastiti otac nije više pogledao već je plod svoje najveće sreče i ljubav moje majke maknuo što dalje od sebe kako ga nebih podsječao na nju i dodatno otežao već teška vremena za našu bandu.

Bio sam smješten u zadnji kut te kuće odjednom zaboravljen od svih i treniran od drugih da postanem hladnokrvna ubojica sa jedinim motivom osvete i mržnje prema svijetu.

Vratim se u stvarnost iz svojih misli dok se on zaustavlja te me primi za ruku "Oh moj maleni braco se napokon prima nekog posla? " kaze suviše sarkastično niti ne trudeći se pogledati me u oči, odavno sam shvatio da mi nismo nikakva brača te istrgnem ruku iz njegovog stiska i zatvorim oči na trenutak "Teraj se od kuda si i došao idiote" kažem iznerviranim tonom što njega zabavi na neki način.

"Nemoj zabrljati, osjecaji nisu nikako dobra stvar pogotovo ne za tebe, mogla bi te peći grižnja savjest" podsmjehne se i prođe kraj mene nabijajući me svojim ramenom o moje,uzdahnem duboko nedajući da me isprovocira iako mu to nekako svaki put uspije bez obzira. 

Pokažem mu srednjaka i nastavim svojim putem prema velikoj napuštenoj hali nedaleko od ulaza u središte grada dok mi se u mislima opet ponavljaju glavna pravila hitmana

~~ 8 godina prije ~~
Pokušavajući držati ravnotežu na jednoj nozi sa mačem u jednoj ruci ispred sebe balansirajući ga, otac me odmjeri od glave do pete te se smrkne.

"Davide Visiljeviću" vikne strogim glasom punim naređenja, trgnem se te  izgubim lagani balans u nogu što me vraća natrag u normalan položaj na oba dvije noge u svrhu da ne padnem i osramotim se još više.

Ispravim se te primim nač u jednu ruku držeći ga posredini kožne futrole koju sam sam napravio radi boljeg očuvanja njene oštrice i sveukupnog izgleda. Pogledam ga sa nekom dozom straha u očima "Da oče? " progutam nešto kao knedlu u grlu i lagano se promeškoljim u mjestu.

On podigne obrvu i cvokne jedamput u znak neodobravanja "Ja sam ti gazda i šef, ostalo sve je nevažno" nastavi te dođe do mene postavljajući me unpozu koju je on htjeo da naučim najviše od svega u svrhu održavanja savršenog balansa koji ce mi kasnije trebat kako bi se brzo i hitro bez pogreške provlačio.

Stresem se na njegove rječi te pokušao sakriti zalutalu suzu koja je odlučila poteći baš ovog trenutka kad sam shvatio da nisam ništa više od budućeg pseta koji će ubijati i raditi prljave poslove za njega, primi me za bradu i podigne glavu ugdledajući tu jednu nesretnu suzu te mi opali šamar tolikom snagom da se nađem nekoliko metara dalje na podu osječajući tuđe poglede i podsmjehe na sebi. 

Ustanem se ignorirajući žareću vručinu i bol u svom desnom obrazu vračajući se na svoju zadanu poziciju bez rjeći.

"Glavna pravila Udava su" pogledom ošine mene te nastavi
"Pod prvo -bez pogreška jer pogreške dovode do izgubljene glave.

Pod drugo- Hitmani nemaju osjećaje, osjećaji su smetnja i beskorisne rječi koje su nam nametnuli slabići. 

Pod treće- Naše oružje je sve što posjedujemo i spada u naše vlasništvo, na sve ostalo nemamo pravo bez izvršenja danih zadataka

Pod četvrto- izgubljeno oružje se strogo kažnjava te sami idgovarate za njega

Pod peto- Nikada se ne sažaljavajte nad metom!  Ili ubi ili budi ubijen.

Pod šesto- Svaka osoba koja izda ovu bandu ce biti strogo kažnjena i trajno zatvorena ili ubijena " završi pravila te se okrene na drugu stranu i krene prema izlazu dok dvojica starijih likova ulaze u ovu prostoriju pozdravljajući ga sa velikim poštovanjem ne usudeći se napraviti koraka dok on ne potvrdi da su slobodni.

~~ povratak u sadašnjost ~~

Prodrmam glavu kratko te nastavim svojim putem našutavajući kamenčić koji mi se našao ispred nogu vjerovatno ne svojom voljom nego je napucan od strane nekog drugog nesretnika i ostavljen da se drugi iživljavaju na njemu.. 

Uđem u halu i potrčim prema sredini vadeći mač u trku također pokušavajući napraviti nekoliko zvjezda da se bolje razgibam, nema ništa bolje od samoće nekada vjerovatno krcate hale pune ljudi i strojeva, a sada napuštene velike i oronule zgrade kojoj se rjetko tko usudi priči. 

Počnem lagano izmjenjivati pokrete i uvijati se u tom opasnom plesu sa smrti dok mi je vjetar šta puše kroz potrgane i popucale prozore jedini protivnik vrjedan mog truda i vježbe. 

"Mora da je žalosno tako borit se sam sa sobom" odjednom čujem neciji prodorno duboki glas kako me doziva...

~~~~~~~~~~~~  (\_/)  ~~~~~~~~~~~
                           (='.'=)

Nauči me voljeti Where stories live. Discover now