"They are mad at us."
"No, they aren't."
"You are blind then."
********
Zvonjava alarma. Divno. Pa, dobro gdje je taj mobitel i zašto ne mofu isključiti taj dosadni alarm?!
Trebam sna.
Ups, sjetila sam se da sam ga ostavila na drugom kraju sobe upravo zbog ovih situacija. Da se ustanem iz kreveta te se pokrenem i izgasim alarm koji mi već počinje ići na živce.
Zašto ja idem u školu? Znam čitati, pisati i zbrajati. Zar to nije dosta? Odrasli valjda misle da nije. A, opet, ovo mi je zadnja godina i ne smijem sada uprskati šansu za moguću stipendiju te trebam ići u školu i sve vezano za to.
Alarm ne prestaje zvoniti, a ja se napokon ustajem i odmah osjećam hladnoću parketa pod svojim stopalima te brzo skakućem da se ugrijem. Dobro da me nitko ne vidi.
"Evelyn, što radiš?" Toliko o tome da me nitko ne vidi. Moja majka je stajala na vratima zbunjeno gledajući u mene, a ja sam se ukipila u mjestu čim sam ju vidjela.
"Mama, zašto si već budna? Zar nemaš danas napokon slobodan dan?" Umiljato sam upitala.
"Uz tvoju budilicu, nitko ne može ostati u krevetu. Došla sam ovdje da ti kažem da ju napokon isključiš, ali sam te zatekla kako izvodiš ples prizivanja kiše."
Nasmiješila sam se ispričavajući se. "Divna usporedba, mama. Vrati se ti sada spavati, alarm je isključen." Pogurala sam je izvan sobe te zatvorila vrata sada već posve budna.
Otišla sam u kupaonicu i kada sam se vratila, uzela sam iz ormara prve stvari koje su mi došle pod ruku. Na kraju sam završila noseći crne uske traperice, crnu majicu, crni šal, crnu kožnu jaknu te crne čizme.
Previše crrno? Sa noćnog ormarića sam uzela smeđe sunčane naočale i srebrnu ogrlicu. Ipak nisam potpuno crna.
Sišla sam dolje, na brzinu doručkovala pahuljice, uzela torbu te napokon izašla iz kuće.
Naspavana nisam nikako, jučer sam cijeli dan provela učeći, potpuno izolirana od ostatka svijeta jer sam stvarno zapustila učenje.
Valjda će me šetnja do škole malo razbistriti.
Došla sam do Lukeove kuće i pokucala mu na vrata, a otvorila ih je njegova majka.
"Dobar dan, gospođo Hemmings, je li Luke spreman?" Upitala sam.
"Eve, draga, možeš me zvati Liz, koliko ti već puta moram spominjati." Nasmijala se. "Luke će sada izaći, opet je prispao." Otpuhnula je.
"Nikakvo čudo za njega." Nasmijala sam se. Postala je već svakodnevnica da on i ja prespavamo alarm te onda trčeći dolazimo u školu. Barem sam stekla kondiciju, a čak nijednom nismo ni zakasnili.
"Stižem, stižem." Luke se zapuhan pojavio na vratima, pozdravio majku te smo napokon krenuli.
"Danas nam je test iz engleskog jezika." Obavijestio me. To je još jedan od satova koje imamo zajedno.
""Vjeruj mi, znam. Provela sam jučer cijeli dan učeći ga." Zakolutala sam očima.
"Suosjećam s tobom. Osjećam se nenaspavano i umorno, ali- puno znanja!" Nasmijali smo se te nastavili šetati pričajući o nebitnim stvarima dok nismo došli pred školu.
- - - - - - -
Prva dva sata su prošla brzo, a treći sat je bio sat engleskog jezika. Rastala sam se s Melody te pošla prema učionici gdje se skupila malena grupa učenika koji su se o nečem žustro dogovarali.
