Dogovor za spas

17. poglavlje- Nova godina s tobom

„ I tako, to je opet pobjeda za nas" primijetila je Gisele.

Gabrielle se nasmiješila u njenom smjeru pa spustila štap za biljar na sada prazan stol. Bila je to dobra partija u kojoj su ona i Gisele opet pobijedile. S uzdahom se protegnula pa pokupila svoju šalicu čaja. I tako, još jedna godina je iza nje. Tko bi rekao da će baš ta biti toliko drugačija od onih prije? Ona zasigurno nije. Nekako je mislila da će i tu novu godinu dočekati dok kuće u svojoj sobi i moliti se da iduća godina bude bolja. No, očito ju je nešto napokon uslišalo.

Nikolas nije ništa govorio o planovima za večer i doček, a ona se nije budila. Bila je potpuno zadovoljna idejom da legne u krevet i samo dočeka novu godinu u miru po prvi puta u dugo godina. Ušetala je u kuhinju i pokupila zdjelu sa juhom od Madeleine koja je taman završavala rezanje nekog mesa za ručak. Odnijela je posudu na stol pa i sama sjela na svoje mjesto.

„ Postoji li razlog zašto smo same?" upitala je Gina zbunjeno.

„ Ne znam, i ja se pitam" promrmljala je Gisele, „ obično se pojave čim osjete miris hrane u zraku."

„ Mama! Zašto nema nikoga?!" upitala je Katja.

„ Ne znam, dušo. I meni je to malo čudno" odgovorila je pa i sama sjela za stol.

Bacila je pogled prema vratima koja su vodila u hodnik i nasmiješila se kada su sva tri mališana ušla u blagovaonicu i popeli se na svoje stolice. Čudno. Obično bi rekli bar nešto kad bi došli. Je li ona nešto propuštala? Tek nakon pet minuta sumorne tišine i dječjeg smijuljenja, sva četvorica i Hubert su se pojavili. Svi su se izredali pred stolom poput vojnika prije no što je Armando progovorio.

„ Jesu li šutjeli?" upitao je Katju.

„ Jesu" potvrdila je zbunjeno pa bacila pogled na djecu, „ vi znate o čemu se radi!"

„ To je iznenađenje!" objasnio je Lucian veselo.

„ Da, i zato vam nismo smjeli reći" dodao je Mario i zabljesnuo ih svojim osmjehom.

„ I kakvo je to iznenađenje?" upitala je Katja.

„ Pa, zahvaljujući ovdje prisutnom Nikolasu" započeo je Eduardo, „ uspjeli smo nabaviti ove."

U tišini je zurila u bijele omotnice ukrašene pahuljama i plavim detaljima u njihovim rukama. Nemoguće. Do toga je bilo nemoguće doći. Te su se stvari rasprodavale u minutama od puštanja u prodaju.

„ Kako ste došli do toga?" upitala je.

„ Što to uopće jest?" ubacila je Gina.

„ Na svaku staru godinu se u kazalištu u Milanu održava balet Orašara. To je jedan od najelitnijih događaja u ovom gradu" objasnio je Hubert.

„ Upravo tako. I mi imamo ulaznice. Dakle, lijepo ćete se spremiti i u pet ćemo krenuti. Osim ako naravno odbijate..."

„ Ne!" prekinula je Armandov govor pa ustala, „ naravno da idemo! Ali, kako si uspio nabaviti mjesta u loži? Pa to se rasproda prije no što je pušteno u prodaju."

„ Hm, zakupio sam cijelu ložu prije no što pustili karte u prodaju" odgovorio je Nikolas.

„ Moramo razgovarati" obavijestila je pa ga odvukla iz blagovaonice.

Pa, nije to tako zamislio. Je li upravo nešto zajebao? A, samo je želio odvesti je na neko lijepo mjesto. Pratio ju je dok se nisu našli u knjižnici pa zatvorio vrata za njima. Nije uopće gubila vrijeme, čim se odmaknuo od vrata unijela mu se u lice.