„ Ne želim ići, pusti me da spavam."
Nikolas je zakolutao očima na njeno negodovanje prije no što se nasmiješio i ustao iz kreveta. Ni inače nije bila tip za naglo buđenje, a ako je k tome večer prije bila u promatranju, ni tenk je ne bi dignuo iz kreveta. Dat će joj pet minuta prije no što će je silom dignuti.
Odšetao je u kupaonicu pa sjeo na rub kade i stao prati zube. Otprilike minutu kasnije, njegova je djevojka uspjela ušetati u kupaonicu. Oči su joj bile otvorene tek da vidi kuda hoda, a kosa joj stršala oko lica raznim smjerovima. Bijesno je izvukla četkicu za zube iz čaše kraj umivaonika i nanijela objektivno više paste no što joj je bilo potrebno. Odgurnula je kosu s lica pa se popela na plohu umivaonika.
„ Iznenađen sam. Trebalo ti je ispod pet minuta."
„ Napuši se" promrmljala je bez da mu je dobacila pogled.
Nasmiješio se pa isprao usta i lice. Njen suhi humor je uvijek bio na mjestu. Vjerovao je da mu je mogla odbrusiti i dok je spavala. Spustio je poljubac na njen obraz pa se vratio u sobu kako bi se preodjenuo. Čuo je nekoliko životopisnih psovki iz kupaonice prije no što se Gabrielle vratila.
„ Dodaj mi starke i vestu."
„ Vidim jako se trudiš izgledati pristojno."
„ Nije me briga. Bogat si, sjećaš se. Imaš avion. Neću se spremati za vožnju autom i avionom. Trebala sam te natjerati da me odneseš u Francusku."
„ I ja bih to napravio" podsjetio je pa odjenuo kožnu jaknu.
„ Znam da bi" uzdahnula je.
Obuhvatio je njeno lice rukama kada je ušla u njegovo naručje i nježno je poljubio. Zadovoljno je uzdahnula i rastvorila usne. Isprepleo je jezik s njenim i nastavio je duboko ljubiti kao i svako jutro. A, onda bi ona, kao i svako jutro, taj jednostavan poljubac okrenula u drugom smjeru. Čim je osjetio da su njeni pokreti postali strastveniji, prekinuo je poljubac i odmaknuo se korak od nje.
„ Jednom ću ti vratiti za sve ovo" promrmljala je nezadovoljno.
„ Vidjet ćemo tko će kome što vratiti."
„ A što ti to sad znači?" upitala je, no on je već izašao, „ hej, vrati se ovamo!"
...
„ Osjećaš se bolje?"
„ Da, hvala" odgovorila je pa ubacila još jedan zalogaj peciva od lisnatog tijesta u usta, „ imaš sreće pa meni nije teško ugoditi."
„ Pogrešan navod. Tebi je gotovo nemoguće ugoditi."
„ Šuti. Oduvijek sam tvrdila da previše pričaš. Nikad ne možeš uživati u tišini."
„ Tiho sam dok spavam. Čak ni ne hrčem."
„ Da, blago meni. Ne znam kako bih te podnosila da hrčeš. Evo, jedi i šuti."
Nasmijao se kada mu je gurnula zalogaj peciva u usta pa vratio pozornost na cestu pred sobom. Srećom, tu je cestu poznavao kao svoj džep pa mu nije trebalo puno pažnje. Stvarno mu je nedostajala njihova kuća u Francuskoj. Znao je u sebi da se ne bi više vratio živjeti u nju, ali nedostajale su mu neke uspomene koje je vezao uz tu kuću.
Iako nije to pokazao nikome, promjena okoline mu je dosta teško pala. Prvih se dva mjeseca osjećao potpuno otuđeno u Italiji. Cijela je zemlja imala drugačije vibracije u koje on nije imao osjećaj da se može uklopiti. Sve je bilo tako nepoznato, i posao, i grad, i ljudi oko njih, i stanje u kući, sve. No, sada, preko pola godine kasnije, ne bi ne usudio vratiti se nazad u Francusku i odreći se svega što ima u Italiji.

YOU ARE READING
Dogovor za spas
RomanceZnala je točno u što se upustila kada je pristala infiltrirati se u njihovu svakodnevicu. Znala je da bi je mogli ubiti samo tako, bez treptaja. Znala je da je njena izdaja zaslužila smrtnu kaznu. No nisu je ubili, nisu je povrijedili, nisu je ka...