Dvadeset drugo poglavlje

468 27 8
                                    


Tanner

Korina ispred mene stoji tako mala, tako rumena od hladnoće dok tako jako steže kaput oko svoga tijela. Oči joj sjaje neobičnim sjajem, a donja usna podrhtava od zime. Kosa joj leti svuda oko nje, a njene riječi me odmah utople. Svaka njena riječ, svaki njen mali pomak je za mene smrtan. Nisam mislio da ću se ikada tako ponovo osjećati. Nikada mi nije palo na pamet da bi se mogla pojaviti djevojka zbog koje ću se potpuno izgubiti, ali ona je sada ovdje.

Ruku polako stavim na njen obraz kojeg odmah pri dodir pomazim dok ona polako zatvara oči od ugode. Rukom joj krenem niz obraz sve do usana koje nježno pomazim, a ona usnama legnem na njene. Kušam njenu aromu okusa, kušam njen svaki dio pa i onaj najmanji jer je želim cijelu okusiti. Želim zapamtiti njen okus, znati ga na pamet, da i kada je nemam i ne vidim da mogu osjetiti da je ovdje.

Želim uživati s njom, toliko želim uživati jer nešto u meni govori da će opet doći ono doba kada nećemo moći i zato želim ukrasti svaki trenutak da budem s njome. Želim iskoristiti svaki dan, svaki sat, svaku minutu da budemo zajedno. Želim s njom sve i želim da bude sretna.

Lijeno se odmaknem od nje dok se ona slatko smije, a onda nam spoji poglede dok je u njenom toliko ljubavi da bi se odmah mogao utopiti u njoj. Ona je nevjerojatna, nevjerojatna i samo moja. Bože ona je moja. Naslanjam svoje čelo na njeno dok joj površinski poljubim nos, a ruke zavučem u njenu kosu.

„I ja tebe volim Korina. Nisam znao da to osjećam, ali sada sam siguran da te volim i obećajem ti da ću napraviti sve da te zaštitim, baš sve."

„Znam Tanner, rekao si mi već to i ja ti vjerujem. Znam da me nećeš napustiti i da ćeš se zajedno sa mnom boriti protiv svih i svega."

„Zajedno smo u ovome, dobro? Nemoj to nikada zaboraviti. Više nisi sama, imaš mene."

Usne joj se formiraju u osmijeh dok ruke nježno položi na moja prsa koja krene milovati. „Zajedno zauvijek. Nas petero."

Na ovo petero mi osmijeh biva sve veći i veći dok desnom rukom pomilujem njen trbuh gdje raste plod naše ljubavi, novi član obitelji koje će nas još više vezati jedno za drugo. Nježno je povučem u zagrljaj dok njene ruke obuhvate cijelo moje tijelo i još se jače stisne uz mene, a moje usne ne napuštaju njenu kosu koju nježno ljubim i udišem njen miris.

„Hoćemo li danas malo svratiti do Liama i Paule, već me danima pita kada ćemo doći, a i Paulu bi trebali vidjeti kako je i jel sve u redu."

Korina se odvaja od mene, a one potvrdno klimne. „Može. Želim je vidjeti i mislim da bi Noa i Lena bili sretni kada bi se mogli igrati s Norom. Stvarno dugo nisu."

„Onda ćemo prvo otići do auta bez trčanja." Korina se odah počela smijati i klimati. „A onda ćemo otići do stana i spremiti malce i ja ću nazvati Liama putem da dolazimo."

„Zvuči kao stvarno dobar plan." Korina me nježno hvata za ruku, a onda me laganim koracima vodi do auta dok svoju glavu smješta na moje rame.

Ruke zaštitnički obujmi oko nje dok hodamo i svako malo gledam oko sebe ne bi li viido njega. Onoga koji je odgovoran za sve zlo koje ju je snašlo. Onoga kojega ću sa takvim guštom ponovo zatvoriti u zatvor i njena i cijelu njegovu ekipu i pobrinuti se da više nikada ne vide svijetlo dana.

...

„Idemo se Noji igjati!"

Od kada smo ušli u stan i rekli im da idemo kod Nore oboje luduju i samo trče iz sobu u sobu dok se spremaju brzinom svjetlosti. Lena trči u ljubičastim čarapicama jer kaže da je tako brža, a Noa navlači svoju šiltericu na glavu i stavlja moj parfem dok ja ne gledam. Nasmijem se od srca kada ih vidim tako sretne, a onda sjednem i sačekam da se ekipa spremi. U sljedećem trenu Noa sjedne do mene i samo se smije.

Najslađa Pogreška✔ završenaOù les histoires vivent. Découvrez maintenant