Četvrto poglavlje:Magnet za probleme

25 2 4
                                    

S obzirom na učinjeno,
posledice su super.

Da objašnjavam kako je biti u nesvesti, ili kako je kada vas neko onesvesti namerno, zaista ne znam da vam kažem.

Jedino što znam, jeste da vas glava svaki put boli sve više I više.

Prokletstvo.

Srećom, ovog puta dolazim sebi nešto brže, verovatno zbog činjenice da je poslednja stvar koje se sećam lik nepoznatog momka koji mi preti ubistvom mene I moje porodice, a zatim me onesvesti.

Da ne pominjemo da je isti taj lik glumio bolničara, I , oh, sasvim slučajno počeo da me ispituje o nekom paketu.

Osećam se kao u lošem krimi filmu.

Ako ništa, sarkazam je dobro I nepovređeno.

Samo nekoliko trenutaka potrebno mi je da otvorim oči I shvatim da se ovog puta zaista nalazim u bolničkoj sobi.

Na sreću, sama.

Pogledavši još jednom oko sebe, ne bi li se uverila da nema nikoga, najzad odahnem I posvetim se sebi.

Iskrzanu, blatnjavu haljinu sada je zamenjivala bolnička pidžama, ali to nije u potpunosti uspelo da prekrije isečene noge I kosu koja je bila prljava, što od krvi, što od lišća.

Zaista mi je potrebno da se okupam.

Ali, pre toga, da vidimo u kakvom je stanju rana.

Polako sam se uspravila u krevetu, pazeći da ne počupam silne cevčice iz ruku, a poto polako sklonila rukav na dole.

Naravno da je preko bila zalepljena gaza.

I naravno da me ona neće sprečiti da vidim šta se ispod dešava.

Polako, poput deteta koje kradom panira neku glupost, za koju bi sigurno bilo grđeno, hvatam kraj flastera I povlačim nagore, ne bi...

˝Stvarno, ne znam šta očekuješ da ćeš videti ispod toga, osim gomile šavova˝ kao oparena okrećem se ne bi li ponovo srela mog prijatelja koji me je tako fino onesvestio poslednji put

˝Ponovo ti˝ hladno sam odgovorila, a potom nastavila svojim poslom, svesna da me neće ubiti u sred bolnice...valjda.

Krajem oka, videla sam kako mi se približava, ali sam nastavila da ga ignorisem, taman odlepivši gazu u potpunosti kada mi je prstila svom snagom pritisnuo ranu, na šta sam ispustila krik I zamalo pala sa uskog, ali visokog kreveta.

˝Zaveži!˝prosiktao je, unoseći mi se u lice ˝Imaš sreće što je gazda rekao da si na mpotrebna živa za sad, pa te nisam već rasporio ovde˝

˝Teraj se˝ procedila sam, bolno se držeći za rame, kada sam osetila nešto vrelo ˝Krvarim ponovo, zbog tebe˝

˝Nije ti ništa, šavovi su još na mestu, nemoj meni prodavati priču bespomoćne curice˝ hladno je rekao.

˝Nemoj ni ti meni prodavati priču uzornog pandura u toj uniformi, ako već biraš kako da se obučeš, ludačka košulja bi ti stajala bolje I od bolničke uniforme I toj jadnog pokušaja policajca˝otrovno sam uzvratila, ni ne trudeći se da kontrolišem svoj bes.

TI ILI JAحيث تعيش القصص. اكتشف الآن