Demon 🔚🔚🔚🔚

12. Poglavlje

DEMON

Gledam u njenu malu slatku zaobljenu guzicu kako nestaje sa mog vida i glasno izdahnem.

- Volim te vražice. - tako tiho to izgovorim da mi srce zalupa ludo jer želim svaki dio nje, želim njeno srce, tijelo, a od svega na svijetu želim njenu slomljenu dušu. Toliko žarko želim ju popraviti, ispraviti sve loše i pretvoriti u nešto lijepo.

Iz dubine duše znam ja sam sposoban ponjeti sve njene boli koji pritiskaju njena mala ramena. Trgnem se na zvuk mobitela, bijesno zarežim zbog prekidanja ali kada ga dohvatim i u gledam Tangusovo ime već znam da se je neko sranje dogodilo.

- Reci.
- Imamo problem. - glas mu je uzrujan i cijeli protrnem.
- Šta se dogodilo?
- Prije sat vremena južna strana našeg zida je napadnuta, upucan je Saw ujedno je oštećeno par kuća u tom dijelu. Probili su zid jebenim kamionom Saw se je borio sam protiv njih četiri.

- Hoće li on biti dobro? - govorim dok već navlačim odjeću na sebe i cijeli bjesnim dok pokušavam dovesti misli u red. Netko će umrijeti, ubiti ću ga jer je dirao ono što je naše.
- Dr. Lopez je s njim i trenutno ga operiraju, Demon nije izgledao dobro. - Tangus teško uzdahne.

- Da li ste ulovili nekog? - upitam dok navlačim majicu natrag na svoja ramena.
- Ne, ali miris im je još jak, kamion su ostavili ovdje i pješice bježe. Ne mogu ga sam ići tražiti potreban mi je Track i Black. A Kinos nije sposoban sam se brinuti o ostalim stvarima. Oprosti što ovo govorim ali potreban si natrag.

Zadržim dah dok gledam prema vratima od kupatila, voda još uvijek teče i zamišljam kako kapljice klize niz njeno tijelo. Moj kurac odmah se digne od želje da se opet zakopam duboko u njenu usku vlažnost.

- Pošalji helikopter, neka netko pospremi kućicu gdje je živjela Ell i napuni frižider za dvoje. Neka budu spremi Kinosa i Low za lov i postavi više stražara na tu stranu. Ne želim više ozljeđenih.

- Uredu Demon.

Spustim mobitel i pokušavam natjerati mozak da radi. Kako da ju nagovorim da pođe s mnom?

Čujem da se je voda zatvorila i brzo okrenem broj prije nego ona uđe unutra.

- Da. - Dragon se javi nakon prvog zvona.
- Spremi sve za polazak napadnuti smo i moramo u Salavation natrag.
- Ok.

U tom trenutku se vrata otvore i gledam kako lagano izlazi van, veliki ogrtač skriva njenu lijepu kožu.

- Nisi došao. - tiho kaže dok polako ide prema meni i nježno spusti ruku na moje grudi, srce ubrzaje i sve što želim je dodirnuti i ljubiti svaki centimetar njene kože.

- Imam problem i želim da ideš s mnom. - gledam kako se zbunjeno odmakne za korak i pažljivo promatra moje lice.
- Šta se dogodilo? - tiho kaže dok nježno rukama zagrli svoj struk, kao da se štiti od udarca.

- Ne radi to. - snažno zarežim na njen pokrete i ona se trzne još jedan korak natrag.

- Koje?
- To, kao da se pokušava zaštiti, kao da ću upravo sada reći nešto što će uništiti idilu između nas, ali neće ja ne bježim. Gdje idem ja ideš i ti! - trgnem ju prema sebi i snažno ju povučem na svoja prsa, podignem joj glavu prema gore i spustim usne na njene.

- Ja te ne ostavljam. - poljubi ju - ja te nikada povrijediti neću - govorim dok nižem poljube niz njen ukusni i preljepi vrat - ja živim da bi ti bila u moji rukama, bez tebe ja sam nitko.

Drhtim dok polako odvezujem ogrtač i lagano ga spuštam niz njeno tijelo. Trnem cijeli od želje da joj ovo pretvorim u nešto lijepo.

- Ovaj put moramo biti brzi.