Šesto poglavlje: Trka

13 2 2
                                    

Svi mi u svojim pričama
od glavnih likova pravimo
heroje.
Ali, šta kada je glavni lik
zapravo i najveći zlikovac?
Kako se on spašava?

Ponekad se zaista pitam da li sam zaista bila ovoliko nevaljalo dete, pa mi život sada sve vraća?

Da li je moguće da mi se pre samo dva dana smešio prelepi život advokata, otvorene mogućnosti I milion prilika da sebi I svojoj porodici omogućim lepši život?

Konačno bih mogla da se postaram da majka više ne mora da radi I onoj ogavnoj fabrici I ne bih morala iznova I iznova da slušam kako se kradom došaptavaju o iznosu računa I da većaju na koji način bi platili iste, ali ne, život je očigledno morao još jednom da se postara da mi najveća želja ostane uskarećena.

Istina, iako smo bili u teškoj finansijskoj situaciji godinama, Sergej je u poslednje vreme značajnu ulogu odigrao pomažući nam I brinući o nama poput starijeg brata kakvim sam ga I smatrala, često me obasipajući skupim poklonima.

Na moje često negodovanje zbog cene poklona on bi se samo smejao I govorio kako mu novac ne predstavlja ni upola veliko zadovoljstvo, kao kada vidi osmeh na mom licu I na licima roditelja.

Ipak, smatrala sam da je moja obaveza da izdržavam porodicu jednakko velika koliko I njega I znala sam da bi majka odustala od posla jedino onda kada bi shvatila da imamo dovoljno velika primanja da ona I otac nikome ne budu na teretu.

Ali ne, moja porodica je zato sada morala da strepi za moj život, kao da već nemaju dovoljno briga, a ja sam morala da nađem način da nas sve održim u životu I pobegnem ovom čoveku koji me pomahnitalo juri autoputem kako znam I umem.

Ping.

Prenu me iz razmišljanja zvuk paljenja lampice na kontrolnoj tabli automobila, a kada pogledam, shvatam da me upozorava da imam goriva za svega još nekoliko desetina kilometara.

Pogledam oko sebe.

Osim autoputa, zgrada I drugih automobila, ne pronalazim ništa što bi mi pomoglo da se sakrijem.

Odlično.

Još jedan udarac.

Ponovo pogledam u ogledalo na sredini I tu je.

Mirno me prati u stopu, verovatno svestan da potera ne može trajati još dugo I da u jednom trenutku moram stati.

Misli, Katerina.

U pravu je, uskoro se moram zaustaviti.

Dakle, njegova namera je da me ubije.

Logično.

Za to se nalazimo sada na sve idealnijem I idealnijem mestu, obzirom da idemo u pravcu izlaza Iz grada.U jednom trenutku sigurno ćemo naići na čistinu I moći će da mi preseče put I natera me da zaustavim automobil, a potom I da me izvuče iz istog, a posle toga...

Naglo se stresem kada mi misao prođe kroz glavu.

Pa, posle toga ne želim da razmišljam šta može da se desi.

U redu, nema mesta za paniku, trudim se racionalno da smirim sebe.

Ideš ka sve zabačenijem I povoljnijem mestu za njega.

Misli, Katerina.

Da bi nekoga likvidirao, svedoci značajno otežavaju posao.

Dakle, trebaju mi svedoci.

Potom.

On očigledno smatra da ja znam nešto o svim onim glupostima koje pretpostalja za Sergeja, pa ako ga ubedim da nemam pojma o čemu priča, možda mi pođe za rukom makar da ostavi na miru mene I moju porodicu.

TI ILI JAWhere stories live. Discover now