Demon 🔚🔚🔚🔚

15. Poglavlje

- Ja kažem da ih ubijemo. - glasno se prelomi sobom i blago se okrenem dok gledam u manje poznato lice, navrh jezika mi je njegovo ime.
Zove se..
- Low ne možemo ići i ubijati okolo ljude, uredu jesu upali u našu zemlju, jesu ranili Saw ali potrebne su nam informacije, a kako da nam daju ako smo ih jebeno ubili!

Da zove se Low. Kako sam to zaboravila. Frost stoji preko puta njega i snažno stišče ruke u šake, hladnoća leprša preko cijele prostorije, toliko da blago zadrhtim.

- Izvoli. - okrenem se prema Brodiu koji sjedi par stolica dalje i samo ga gledam. Iste oči, ista boja kose, nos, kako je jebeno moguće da smo slični, ipak imamo različite mame, iako je meni jako drago da nemam ništa s svojom izopačenom, poremećenom ne majkom.

Prihvatim jaknu i uvučem ruke u toplinu, te snažno ju zatvorim oko sebe. Nastavljam šutiti dok gledam raspravu oko sebe, Demon me je ipak na kraju doveo na ovaj sastanak. Koliko shvaćam pokušavaju na civiliziran način doći do istog zaključka ali im baš i ne ide.

Jer jedna strana traži osvetu za uništavanje imovine i ranjavanja Sawa, dok druga strana želi da ih sa čuvaju živima još malo i dozvole Axani da se igra s njima i izvuče potrebne informacije.

- Ja kažem da glasamo. - pogledam u Tangusa koji stoji u kutu s Trackom i Blackom.
Okrenem glavu i pogledam u Demona koji sjedi mirno i samo me promatra preko svih njih. Blago mu se nasmijem i pošaljem pusu, cijeli se trgne kao da sam ga ošamarila, ali zatim se njegove uvijek ozbiljne usne razmaku u predivni osmijeh. Srce mi poželi eksplodirati od sreće dok svoje vlažene dlanove obrišem od tajice koje sam opet navikla na sebe.

- Demon šta ti kažeš? - Frost se okrene prema njemu i primjeti da je njegov pogled na meni.

- Ja kažem da me jebeno briga, želite ih ubiti, ubijte ih, želite ih mučiti uradite i to, - makne pogled s mene i pogleda cijelu prostoriju, kada progovori glas mu je čisti čelik i znam da će njegova ipak biti zadnja - ali zar ne bi bar malo, ali samo malo logičnije bilo da ih sačuvamo na životu pa da vidimo šta kriju?

Svi ušute i gledaju jedni u druge.

- Ubijmo mi ih. - kaže Low opet kao da upravo nije čuo prikrivenu prijetnju u Demonovom glasu. Demon zatvori oči i vidim da je nešto promrljao Frostu prije nego je polako ustao s stolice.

- Low, reci mi koliko žarko želiš nečiju smrt večeras? - Demon upita dok mu je glas pun srdžbe i bijesa, cijela trnem ali od pozitivne energije, upravo sam se kao nikad napalila dok gledam Demona u svojoj poziciji vođe.

- Ja... - Low napravi korak natrag dok osjetim kako se je Lucky napeo kraj mene i stavio ruku na bok gdje drži pištolj.

- Tako je ovdje glavni? - Demon kaže dok se polako primiče Lowu, podiže ruke i plamenovi vatre gore na njegovom dlanu, oči mu postaju vatreno crvene i znam upravo su ga razbijesnili.

- Tii. - Low tiho muca dok se okreće oko sebe, kao da traži mjesto gdje će pobjeći. Krenem ustati kada me snažna ruka vrati nazad na mjesto.
- Ne. - Lucky tiho odmahne i odmah oslobodi moju ruku, vratim se natrag na stolicu i zatvorim oči.
- Koliko puta sa ti rekao ako moje metode vođenja našeg naroda smatraš glupim, ili kako si nedavno rekao mlakim onda ti želim rado propustiti poziciju, pošto vjeruješ da ćeš biti bolji od mene.

Frost se pomake iza Demona i vidim da drži ruke spremne za akciju, Tangus, Track i Black staju iza njim i shvaćam da pokazuju da najmoćniji, od njih stoje uz Demona.

- Ne želim tvoju poziciju. - Low promuca otvorim oči u trenutku kada Demon jedva primjerno kimne glavom i u tom trenutku brzinom svjetlosti Low pada na pod kao pokošen. Njegov glasan vrisak boli ozvoni prostorijom a zatim nastane tišina dok se Lucky pomakne ispred mene da me zaštiti.
- Prestani te kurčevima voditi nas. Low ovo je posljednja opomena sljedeći put neću biti tako blaga, vjeruj mi nisam te promašila, prestani biti jebena pizda.