The Green|Harry Styles Fanfiction

10.dio -Smoke

Prolazimo kroz dugacak tunel i opet sjedamo u prvi razred. Srecom, druge su stjuardese. Nakon nekih 15 minuta, avion krece, a ja umorno naslanjam glavu na Harryevo rame i sklapam svoje oci...Budi me Harry laganim lupkanjem po ramenu. Lagano se dizem i micem Harryev kaput sa sebe. U njegovom sam krilu? Zaspala sam mu u krilu?

-"U Londonu smo."Harry govori nekim tihim glasom pa svojim toplim usnama ljubi moje celo. Lagano se nasmijesim pa rastezem ruke i noge. Ovo mi godi. Pospano izlazim iz aviona i odmah uzimam kavu iz aparata. Ispijam je dok idemo do Harryevog auta. Sjedam u auto, odmah zaklapam oci i tonem u duboki san...

***

Budim se u svome toplom krevetu. Opet me budi Hannina dernjava.

-"Mitch!Dizi se!"Dere se koliko moze.Zasto Boze, zasto?!

-"Dobro..tu sam!" Otvorim oci i odgovorim joj.

-"Kako sam uopce dospjela u svoj krevet?" Pospano govorim i trljam palcevima oci.

-"Styles te donio." Nakon te recenice zacudeno pogledam u nju.

-"Donio?"

-"Da..spavala si...u narucju." Objasnjava mi i smijesi se.

-"Oh super...koliko je sati?" Sarkasticno, ali zadovoljno govorim.

-"7:45."Sjeda na svoj krevet i uzima mobitel u ruke.

-"Ajme trebam na englesku knjizevnost!"Uzurbano se ustajem i navlacim sivi duks s Minnie Mousem. Zurno perem zube pa samo iscesljam kosu. Skidam duks sa sebe i oblacim rozu crop top dzemper, high waisted hlace i bijele,niske starke.  Pozdravljam Hannu i trcim niz dugacak hodnik. 8:08. Sat je sigurno poceo. Otvaram velika,smeda vrata te profesor i svi studenti gledaju u mene. Boze..nisam nikoga ubila.

-"Oprostite sto kasnim." Ispricavam se profesoru na sto on lupa nekom knjigom po katedri i stisava studente.

-"Udi,Sitch, ali da se nikad nije ponovilo!" Ljuto me upozorava i salje me da sjednem. Gdje je Kovrcavi? Nema ga? Sjedam u zadnji red koji je prazan pa iz dzepa vadim mobitel.

*Nema te danas?*

*Dolazim:-)* Odgovara tek nakon nekoliko sekundi. Spustam mobitel na klupu te vadim kemijsku i biljeznicu.

-"Pardon sto kasnim." Hrapavim glasom govori Kovrcavi sa vrata. Sve studentice nesto mumljaju jedna drugoj i gledaju u mene. Onaj trac je jos aktivan?

Harry se penje stepenicama i sjeda tocno s moje desne strane.

-"Tko zna sto misle." Tiho mu govorim.

-"Zasto bi nesto mislili?" Sapce mi u kosu. Njegov topli dah golica moje uho i salje trnce kroz cijelo tijelo.

-"Oboje smo zakasnili...i jos si sjeo pokraj mene." Objasnjavam mu.

-"Jos bolje." Govori na neki svoj nacin.

-"Kako mislis? Zacudeno ga pitam. Profesor govori o Engleskoj u 19. Stoljecu, a pola studenata zuji okolo i crta nesto po krajevima biljeznica. Priblizava mi se i gleda me ravno u oci. Primam svojim rukama njegove obraze pa oblizujem usne i lagano ih naslanjam na njegove dok je profesor okrenut ploci i pise. Odvajam se od njega na sto me on zadovoljno gledanu smijesi se.

-"Hvala sto si me preduhitrila." Sapce mi u uho. U ucionici nastaje zamor, buka, a dobar dio pogleda je uperen upravo u nas.

-"Ne znamo se skrivat." Malo glasnije govorim i svojim se tijelom priblizavam njemu.

-"Tisina! Dere se celavi profesor Watson. Kolutam ocima i pocinjem prepisivati s velike,zelene ploce.

***

Nakon likovne umjetnosti i engleskog, izlazim s faksa. Sjedam na klupicu u obliznjem parku i vadim iz torbice kutiju cigareta te uzmem jednu i upaljac.

-"Da se nisi usudila." Kovrcavi mi uzima cigaretu iz usta. Otkud on tu?

-"Heeej!" Derem se na njega dok on njome gada kos.