Demon 🔚🔚🔚🔚

17. Poglavlje

Diši, diši, diši!

Govorim mi neki glas u glavi bez prekida ali zrak kao da ne želi u moja pluća, osjećam kao da netko sjedi na mojim prsima, kao da se nešto strašno dešava svuda oko mene.

Bori se Ell! Jebeno se bori!

Znam taj glas, osjećam ga svugdje u sebi, on je prijeko potrebno sunce, on je sve što želim i trebam. Ispružim ruke i pokušavam osjetiti okružuje oko sebe i onda natjeram se udahnuti još jednom, ali ne ide. Srce mi slabi sve staje, tjeram se da otvorim oči ali tama osjetim svuda oko mene.

BORI SE!

Zareži glas duboko u meni i cijela trnem dok se pokušavam sjetiti koji vrag se dogodio.
Smirim svoje srce i misli te polako udahnem i izdahnem, udah, izdah. Ponavljam kao pjesmicu dok napokon ne osjetim kako  dišem bez da se podsjetim.

- Gdje sam. - prošaputam ali moj glas ozvoni kao jeka. Drhtaji prolaze kroz moje tijelo i cijela se tresem od straha jer osjećam da će se nešto loše dogoditi. Osjećam da sve stoji na mjestu i čeka svaki moj slijedeći korak, koji će ujedno biti moja propast.

Ne možeš mi pobjeći.

Trgnem se lijevo i pogledam od kuda glas dolazi, ali tama je toliko jaka da svoje ruke ne vidim.

Uvijek ću te uloviti, uvijek ćeš biti moja mala kurva.

Vrisak boli mi pobjegne s usana kada shvatim kome glas pripada.

- Probudi se. - netko me trese i pokušava izvući iz rupe u kojoj moja najgora noćna mora je živa. Ali ono što me dočeka kada napokon otvorim oči, kada me stvarnost udari je da moj san je bilo blaženo mjesto za pobjeći, jer od prošlosti se nitko nikada nije moga sakriti, pa čak ni ja.
- Tammy? - kažem zbunjeno dok gledam u njene oči.
- Moraš bježati, netko dolazi. Odmah uzmi samo par stvari i spremi u torbu!

Gledam ju kako brzo ustaje na noge i baca crnu torbu prema meni.
- Šš.. Šta se dešava? - kažem dok povlačim torbu na svoja prsa, i stvarnost se počne obrušavati na mene poput zgrade koja pada. Daniel, Demon, moja najgora noćna mora je ovdje. Sranje.

- Tammy? - viknem ali ne dobijem odgovor, polako se podignem na klimave noge. - Tammy? - pogledam ju dok njeno lice postaje bijelo kao papir, i prestrašeno gleda preko mog ramene. I prije nego se okrenem znam šta ću zateći.

- Rekao sam ti da ću te naći. - sve je stalo, moje srce je prestalo s radom, ruke mi se nekotrolirano tresu dok stoji na otvorenim vratima i naslanja se na rame, dok su mu ruke prekrižene na prsima.

- Klekni! - jedna riječ, jedna usrana riječ je dovoljna, kao jebeni psić poslušam i spuštam se na koljena pred monstrumom, moj mozak pokušava se boriti, ali spuštam pokorno glavu na prsa i osjetim kako se jeza diže mojim tijelom.

- Dobra djevojčica.

Osjetim kako Tammy stoje kraj mene i želim vrištati jer me gleda ovako, i dalje slaba mala i njegova osobna kurva.

- Ell ustani! - Tammy mi prilazi i povlači me za ruku, ali tijelo prepoznaje svog gospodara i ne želi sudjelovati.

- Neće te poslušati. - kaže s puno samopouzdanja dok svoju ruku uvlači u moju kosu i grubo me vuče prema sebi.
- Nedostajala si mi djevojčice, sedam godina te tražim, da li si i dalje moja? Ili si se dala netkome?

Šutim dok mi suze klize niz obraze, a bol u srcu je veća nego na mom tjemenu. Podiže mi glavu da ga pogledam i vidim koliko je ostario, crna kosa sada mu je prošarana sjedima, a svijetlo plave oći koje me toliko podsjećaju na Daniela su prazne. Kao da u njima nema nimalo ljudskosti, ali ujedno ja bi najbolje trebala znati koliko zloban može biti.