Tračak svjetlosti

Šezdeset deveto poglavlje

Toretov POV

Nisam iskreno očekivao da bi moglo doći do ovako nečega, da vlastita majka se okrene protiv svog sina. Zapravo nije samo okrenula leđa meni, nego i cijelom kraljevstvu.

Gorak okus mi je bio u ustima. 

Morao sam nešto smisliti i to brzo. Još nisam znao gdje je Anabelle, ne znam ni jel ona našla ju. Najbitnije mi je to da prvo saznam. Trebam nekako izvući tu informaciju iz nje. 

Dok su me vodili dolje prema tamnicama, (koje su se nalazile dolje u podrumu dvorca), pokušao sam naći bilo koji znak da je ovdje. Ništa mi nije upućivalo na nju. Nisam ni osjećao njezinu prisutnost. 

Čuo sam kako je pročistila grlo prije nego što mi se obratila, vjerojatno je shvatila kako sam gledao uokolo i tražio ju, "Odgovor je ne, ne znam gdje je Anabelle. Nismo ju pronašli, niti znamo gdje je otišla." , ispustio sam duboki izdah. Bilo mi je odmah lakše. Nisam znao gdje je ni što je, ali najbitnije što sam znao je da nije ovdje. To mi je ulijevalo nade. 

"Znam da ti je odmah lakše, ali pronaći ćemo ju, nije mogla daleko. Cijela vojska je poslana na teren. Uskoro ćete se vidjeti oboje, ne sumnjaj u to.", rekla je hladno. Nisam mogao vjerovati riječima koje izlaze iz njezinih usta. Kako si je mogla dopustiti da spadne na tako što? Prije je bila predivna osoba, marila je za druge, i odjednom se njezina druga strana pokazala. Da ovako što nije nikada imala u sebi ne bi moglo izaći. Očito je bilo stvari koje je skrivala i zadržavala u sebi. Sada samo još više stvari može izaći. I ne znam što da očekujem.

Pogledao sam je direktno u oči, "Lakše mi je što ne mora tebe gledati ovakvu." , odmah nakon toga hodnikom je odjeknuo udarac na mom obrazu. Opalila mi je šamar. Prvi put ikada da je dignula ruku na mene. Vjerujem da i zadnji put, to što mi je majka joj ne daje za pravo da udari svoje dijete. 

Iako se sve to sada dešavalo jedino sam mislio na Anabelle, jedino je to bilo bitno. Majčino ponašanje i ostale stvari su sada bile stavljene u drugi plan. Imao sam svoje prioritete. 

Ako ih nije pronašla to znači da je obitelj uspjela pobjeći, morali su znati prije da će ona poslati vojsku kod njih. Oni su zapravo ostali i još jedini koji mogu povezati nju s cijelim ovim planom. Mogu razotkriti ju, i znala je to. Vjerojatno je, ne sigurno je poslala vojsku tamo ne da pronađe Anabelle i mene, nego da ubije njih. Nemam drugog objašnjenja. Sada sam počeo neke stvari zapravo tek povezivati. Imale su smisla, prije nikako nisam mogao zamisliti da bi napravila ovako što.

Znam da nikada nije pokazivala interes prema Anabelle i da nikada ju nije prihvaćala kako dio vilinskog naroda, nisam tada uopće primjetio to. Trebao sam ranije obratiti pažnju, a ne gurati pod tepih u nadi da će joj se kad-tad Anabelle svidjeti. 

Kraljica je bila ta koja se trebala svidjeti Anabelle, ne Anabelle njoj.