cristal | z.m.

fifth.

basement.

Bijela guns'n roses majica u paru sa crnim šosom i starkama. Dovoljno. Cristal se nasmiješi sama sebi gledajući u veliko ogledalo na zidu. Prostrana soba, koja joj se ponekad činila i premalenom. Pogotovo kada bi razbacala svoje stvari kao sada. Nanijela je tanak sloj svijetlog pudera, malo maskare, malo olovke. U crnu torbicu je ubacila mobitel i novčanik, te prvo sjajilo koje joj se našlo pod rukom.

Promrsila je lagano kosu otvarajući vrata, čim izađe ugleda crni, više sportski auto te dječaka koji iznutra maše. Zahihoće se lagano poput djeteta te otvori vrata vršcima prstiju.

– izgledaš dobro. – Zayn joj sa smiješkom dobaci čim uđe te se smjesti u kožni sic. Uputi mu osmijeh u znak zahvale i krenuli su prema noćnom klubu, no ne onom istom u kojem su se upoznali već su krenuli prema starom podrumu. Već je zaboravila koliko često se zabave i održavaju.

Oboje gurnu stara, smeđa vrata te ih toplina zanese. Dim cigareta prevladava u vlažnom prostoru te se osjeti alkohol u zraku. Pođu prema kutu starog podruma gdje se zayn uvijek nađe kad dođe ovdje.

– pitanje je zna li itko kakve se zabave ovdje održavaju? – cristal se promeškolji skidajući kaputić. Ugleda marka, glavnog domaćina u daljini te digne dva prstića tek toliko da ju primijeti.

– k' vragu. Cristal, još jedna noć. – poljubi ju lagano u obraz, baš kao i prije par dana te joj pruži svoju čašu. – probaj. – ona lagano, prinese čašu usnicama te pomiriši.

– mark, opet eksperimentiraš. – promućka zlatnu tekućinu u ustima te ju povuče niz grlo. Zapravo, nije ni toliko loše. Gorkasti okus je pomiješan s nečim slatkim te se upotpunjavaju. Poput neke lizalice za dijete. Provuče joj kaput niz prste te ponovno nestane u gužvi kao svaki put. Par ljudi oko njih tek toliko pogledaju prema njima te poneka osoba pokaže na cristal.

– od kad znaš za ovo mjesto? – upita ju zayn te se njoj pojavi neki osmijeh u kutu usnica. Pa za mjesto zna čak još od osnovne, čula je pokoji put sa strane no onda još nije zalazila u ove ulice.

– prošlo je četiri godine otkad sam stalni gost. – promeškolji se mašući u daljini par osoba koje je prepoznala čim je ušla ovdje. – ti? – promrmlja ogledavajući se da možda primijeti marka i kaže mu da joj donese ovo piće što joj se upravo izlilo kroz grlo i toliko joj se dojmilo.

– dvije, od kad sam se doselio ovdje. – promrmlja sa osmijehom uživajući u ovom razgovoru i zadovoljan što će ponešto saznati o djevojci koja sjedi nasuprot njega.

– doselio? – upita, pružajući pažnju samo njemu. Koliko on želi upoznati nju, toliko nju zanima sve o njemu. Znatiželjna je djevojčica od kad zna za sebe i zna tatu ispitivati isto pitanje milijun puta ako treba da dobije sasvim nevažan odgovor.

– živio sam u New Yorku sa majkom, a zatim, prije dvije godine odlučili smo se doseliti u ovo predgrađe Londona. Ionako njena majka živi ovdje. – omahne ramenima, uopće nezainteresiran za ovu priču. Kad i nije, ne voli previše pričati o sebi i ne voli kada ga ljudi poznaju više nego što trebaju.

– kako to da si upisala baš gimnaziju? – ovaj put on upita nju te ona smeteno slegne ramenima .

– nisam znala kuda dalje, a ovim nisam pogriješila u ničemu. – slaže se s njom u potpunosti iz istog razloga je i on ovdje.

– zašto si ti pokvario ocjene? – ovog puta upita ona.

– svako ih ukvari. – da jednostavan odgovor sa kojim se ona složi, čak i ona nema više prosjek kao na početku iako je odlična.

– no ipak, ne toliko. – kaže vrteći prsten koji je upravo skinula sa ruke. Zlatni, dugačak prsten, obična bižuterija, no voljela ga je nositi kada je išla van, pogotovo kad nije znala koju ogrlicu ili narukvicu staviti pa je najčešće ugrabila baš taj prsten isto kao i sada.

– mah, postalo mi je svejedno. – promumlja, a ona samo kimne.

– no kuda namjeravaš dalje? – upita, a on se poput djeteta izbleji.

– preko veze upadnem na ekonomski fakultet, samo moram malo navući ocjene da bude uvjerljivije. Ti? – namigne joj, a ona stavi prst na usne kao da će prešutjeti to što joj je sada rekao.

– psihologija, imaš doktora za ubuduće. – vrati prsten na ruku, naslonivši se na običan trosjed u kutku podruma.

– znači takvo ti je mišljenje o meni? – crna kosa mu padne malčice na oči te ju u roku sekunde podigne, a ona samo kimne glavom poput djeteta smijuljeći mu se.

– jako visok stav? – promeškolji se trenutak, a zatim se uspravi da ima ljepši pogled na njega. – nije, zezam se, no da nadam se da ću upasti. –

Upast ćeš sigurno. Prođe mu mislima gledajući dva smeđa oka i smeđe kovrče koje ju krase. Očito je da se spremala za večerašnji izlazak, no pošto ju nije previše viđao vani, ne zna da si uvijek da truda. Ipak, ovdje je bila domaćin poput Marka.

– imaš još koga u obitelji? – upita ju, a ona lagano kimne.

– Shawn, tri godine. – promrmlja sa osmijehom. – moja najveća ljubav, ti? –

– sin jedinac. – ravnodušno joj odgovori, ne zanimajući se dalje za tu temu. Možda bi nekad i htio upoznati tog malog dječaka jer koliko god se on činio hladan, ponekad mu je stalo do malih derišta.

Osjeti ponovno usne na svom obrazu te se zahihoće znajući tko je. – Mark. – promumlja ostavljajući mu crveni trag usana na licu te ga spretno ukloni prstićima. – idete sa mnom. – uhvati ju nježno za ruku te povede i nju i Zayna vlažnim, starim podrumom. Oko stola, okruženog s barskim stolicama grupica ljudi je raspravljala o još jednoj nevažnoj temi. Iako je još rano, par ljudi se malo ljulja te se ona zasmijulji. Dvoje, ovdje najstarijih poznaoca zajedno s Markom joj maše te se ona nađe u zagrljaju Zaynu stranaca. Simpatična plavuša ju pogladi po glavi te ni svjesna ispusti neki visoki ton iz svojih usana. Zagrli ju čvrsto, ne puštajući ju par sekundi, a zatim se još jednom nađe u zagrljaju muškarca. Ovo dvoje ju je znalo vraćati kući kada nije uspjela naći prijevoz, a majka sigurno ne bi dolazila po nju. Zapravo pitanje je zna li ona uopće za ovo mjesto. nikada joj nije htjela reći. nisu ni imali vozačku i znali su ići po nekim šumicama i pustim ulicama opijeni i uopće nisu marili ni na što. Definitivno joj je to falilo ovo vrijeme.

koji komentar?