Tišina

I dio

Beograd, 7.maj

7h 39 min

Laganim korakom trcim, gotovo ne doticem topli asfalt okupan majskim suncem. Moje neon-roze 'ADIDAS' patike se mjesaju sa plavo-sivom bojom betona. Siroka siva trenerka mi se lijepi za znojne noge.

Slusalice su mi u usima nekakva 'reggae' muzika udara. Grad pocinje da zivi. Razmisljam o veceras, moram biti dobra, pametna i srecna djevojka kako se od mene i ocekuje. Da li ja to mogu? Ne vjerujem. Upadam u laganu krvinu na ulici, zaobilazim dva vojnika, koji su vjerovano tek sad uhvatili priliku da izadju sa Akademije. Bulevar Oslobodjenja je miran. Sutra ce ovuda vjerovatno proci horde navijaca. Krenula sam prema parku, oko mene je par standova sa raznobojnim cvijecem koji se tek sad otvaraju, pogled mi se zaustavlja na dvojici momaka. Obojica imaju bijele majice, jedan u ruci drzi kacket, dok pomno bira cvijece, dok ga drugi ne voljno ceka tipkacuci iPhone. Obojica su plavi sto mi se mnogo svidja. Prolazim kraj ovog sto bira cvijece, pokusava kupiti bijele ruze. Iz ruke mu snazno trgam kacket. U vazduhu osjecam skupi parfem, ali nije bolji od mog preradjenog CHANEL-a 5. Imam jos 300m do parka, trci iza mene. Brzi je. Nogom se spoticem o kamen i padam osjecam vlaznu travu na licu. Srce mi jako lupa, a boja sive trenerke mjesa se sa bojom krvi na mojoj nozi. Pokusavam se smiriti, cestice blata, trave su svuda po meni u kosi, po vratu, cak ima i u grudnjaku. Prilazi mi sa prednje strane, pokusava mi ponuditi svoju pomoc. Kosa mu je mix svih meni poznatih nijansi plave. Oci su mu sarene, na prvi pogled smedje, lesnjak boje, na drugi zelene, a na treci primecujem kako su predivno uskladjene ove dvije boje. Ima tanke usne, plavu gotovo ne vidljivu bradu, lijeva ruka mu je istetovirana, to me vraca u moju proslost..

Moj otac je mrzio tetovaze. Dok sam ih ja obozavala, kada bih mu spomenula da cu se jednog dana istetovirati govorio je: ' Jednog dana kada budes svoj covek mozes imati 100 tetovaza, ali mi nemoj dolaziti na oci.' Secam se jednog ljeta sam sebi napravila tetovazu od kane na nozi, bila je prelijepa. Isla je uz moj razuzdani sti, koji je bio popracen skrivenim pirsingom u obrvi, noktima nalakiranim u boju tinte, skriveno nacrtanim trokutima na ruci kod vene i mojoj odjeci koja je jednostavno opisivala mene, starke, duboke farmerke, karirane kosuljice ili crne majice.. stvarno su mi dobro stajale. Poslije 3 dana moj otac je ugledao tetovazu, jedva sam mu dokazala da nije prava a onda dobila takvu kaznu da mi tetoviranje vise nije palo na pamet. Jos jednom sam ostala kuci dok su se moja braca stariji Marko i mladji Vuk provodili u Novom Sadu. To ljeto je bilo najdramaticnije u mom zivotu i zadnje ljeto koje sam provela sa mojim tragicno preminulim roditeljima.

Ispruzio je ruku prema meni, guram ga, pada na zemlju a ja skupljam snage i nastavljam dalje, onaj drugi je konacno stigao pomaze mu da ustane, okrecem se ponosno sa kacketom na glavi i u trku ih osmijehom pozdravljam. Osjecam bol u lijevoj butini, kud bas danas. Jedva se dovlacim do zgrade koja se nalazi u ulici Koste Jovanovica. Pokusavam se prisjetiti njegovog lika, sjecam se svih djelova ali ih ne mogu skupiti u cjelinu. Visok crn Crnogorac koji je inace domar u nasoj zgradi me pozdravlja.

- Dobar dan gosp. Jaksic. (pokusava biti ljubazan)

- Dobar dan.

Dovlacim se do lifta i vucem se do drugog sprata, ulazim u stan. Luka lezi na krevetu i slusa muziku ne obaziruci se na mene. Lela namrgodjeno sjedi za trpezariskim stolom i tipka telefon, pise poruke, dok njen pas Bagzi izvaljeno lezi ispod stolice, prelijepi Alaski malamut.. njene svijetlo plave oci gore od bjesa. Sa druge strane stola, Nikola bez majice sjedi mamuran, pokusava doci sebi. Vazdi na alkohol. Muka mi je. Otvaram prozor, okrece glavu prema meni.

- Ti zelis da ja umrem od hladoce ?

- A da se obuces, idem da se kupam, nemoj slucajno da zatvoris prozor.