cristal | z.m.

sixth.

kiss. 

Starica mu se smiješi dok on sjedi u zadnjoj klupi uopće ne osvrčući se na nju. Vještica jedna. Promumlja za sebe ne slušajući njeno predavanje, nijednu njenu riječ nije zapamtio. Mrzi ju. k' vragu, i onda se pita zašto kod nje ima navučenu trojku jer zna samo ono što doma sam uspije shvatiti. Čak se potrudi i za to.

– uredu, imamo još tri sata zajedno i na svakom se možete izboriti za ocjenu, no samo zato što znam da vam je i više nego potrebna. – starija profesorica prijeđe imenikom kao i u svakom razredu te prokomentira par učenika.

– Zayn, napredovao si od prošle godine. – progovori dosta glasno te se dječak u zadnjoj klupi trgne na zvuk svoga imena.

– imam dobru instruktoricu. – nasmiješi se na što ona samo krene dalje.

– nemoj biti drzak. – promumlja profesorica koja je poslovno obučena, a zatim oboje utihnu.

– taksi. – promrmlja, uspjevši ugledati jedan u daljini. Rukom je mahnula zaustavljajući žuti automobil. Užurbano sjedne na zadnje sjedalo dajući adresu postarijem taksistu. Nije voljela kad ju je netko trebao čekati, a osobito sada dok stoji u ogromnoj koloni kasneći. Taksist opsuje nešto na španjolski, a mlada djevojka plati, izvlačeći se iz žutog automobila te pojuri nogostupom prema praznijoj ulici.

– oprosti. – promumlja, upadajući kroz drvena, smeđa vrata jednog od stanova u ogromnoj zgradi. Miris cvijeća i prozračnosti ju omami te se zasmijulji skidajući crnu kožnu jaknicu te ju stavi na vješalicu pored sebe.

– nemaš frke, Cristal. –miris cimeta i naranče dolazi iza jednog zida te se približi Zaynu koji upravo drži tepsiju s biskvitom u ruci. Zasmijulji se priskačući mu u pomoć.

Sjedne na poveći krevet ostavljajući dva fascikla sa strane njih.

– mrzim stolove. – promumlja ne shvaćajući kako je to on protumačio za sebe. Pojavi mu se osmijeh na usnama maštajući o njoj baš na tom mjestu gdje sada sjedi. Na rubu njegvog kreveta. Tamno smeđa, kovrčava kosa još od jučer joj pada niz leđa te svako malo popravlja zalutali pramen koji ju škaklja po licu. Prouči lagano crte njenog lica. Maleni, prćasti nosić je crveni te se lagano osmjehne. Početak je proljeća i vjerojatno ju muče alergije koje sada kruže. Prohuja mu kroz misli, a zatim se nađe na njenim očima. K' vragu. ima prokleto lijepe, velike smeđe oči koje se i njoj najviše sviđaju. Duge trepavice na koje nije trebala ni nanijeti maskaru a da joj većina ljudi zavidi. Preskoči priču o njenim usnama, jer lagano gricka donju usnu. Vjerojatno nije svjesna nelagodnosti koju radi njemu, a on ju promatra s osmijehom.

– okej je. – sjedne pored nje ne želeći da bude arogantan. Ne zna kako se ponašati prema svojoj instruktorici.

– ovo su ti formule koje bi trebao popamtiti. – pruži mu papir u ruke, a on ih lagano registrira.

– oh, većinu njih znam. – kaže te se ona nasmije u sebi vadeći neke zadatke koje je pripremala cijelu noć. Bdjela je nad knjigom iz matematike tražeći one lakše, rješavajući ih, a onda opet smišljajući svoje. – ovo bi smo trebali riješiti danas. – promumlja stavljajući ih na krevet, a zatim mu pruži ružičastu tehničku u ruke na što se on zacereka.

– ružičasta je. – progovori te ona kimne ponovno udubljena u papire. K' vragu, on želi pričati, ne učiti. – dođi. – prošapće te legne na njegov krevet ostavljajući mu malo mjesta pored sebe.

nasloni se na ruke gledajući ga kako rješava zadatke, a nakon svakog kimne kad provjeri rješenja. Zašto mu daje instrukcije kada sve razumije? Još nijednom nije tražio njenu pomoć. Smijulji se bez razloga, a na kraju samo legne na krevet ostavljajući ga da rješava. Gledajući u strop nije ni shvatila da je baš sad Zayn uzeo njena rješenja te na brzinu samo prepiše sve s njenog papira.

– dođi. – privuče ju do sebe lagano ju stisnuvši. – umorna si? – upita, a ona kimne. Nije upoznala njegovu nježnu stranu, a on ju nikada nikome nije ni otkrio. – samo lezi. – promrmlja joj na uho držeći ju uz sebe. Uopće ne zna zašto je ovo učinio.

– jesi ti riješio? – upita tiho, a on joj još tiše šapne. – ide ti ovo, javi se sutra matematiku, može? – upita ga, a on nešto promumlja za sebe dodajući kratko da. – treba ti što objasniti iz ovoga? – on odmahne glavom, a ona se zasmijulji.

– ponovit ću formule i mislim da će biti uredu. –

K' vragu, nikad nije bilo da ne zna. Samo se nije trudio i sad bi mogao ovo riješiti i za odličan. Ne treba ni ponavljati formule kad ih razumije. Razumije sve to. Pa nije tako teško uvrstiti par brojeva u formulu, a zatim to dijeliti i množiti.

– trebam mobitel. – već se podigne, kad ju on vrati u isti ležeći položaj i iz crne torbe izvadi iphone te joj ga pruži. – hvala ti. – prođe prstićima po ekranu otključavajući mobitel, a zatim otvori kameru izvlačeći ruke iz nekog zagrljaja i izvuče smiješak na lice slikajući par slika. Mobitel se nađe ispod njenog tijela te ju on mrko pogleda.

– obrisat ćeš to. – šapne joj a ona odmahne glavom. žao joj je što sad nema zabilježene trenutke dok su brali zvončiće.

– ne ovo je uspomena. – promrmlja skrivajući mobitel ispod svog tijela ne želeći da ga on uzme. Samo ju odbaci pored sebe penjući se na nju. Lagano ju zagolica po trbuhu, a ona se sa osmijehom promeškolji. – nemoj to raditi. – šapne, a on joj se približi, još jedanput je poškaklja po golom trbuhu, a zatim nastavlja dok se ona guši od smijeha.

– ostavit ću ti poljubac. – progovori tiho da ga nije čula, a zatim usnama lagano okrzne njene. 

ja bih voljela da ostavite koji komentar