STRONG (Zayn Malik fanfiction) (Croatian)

UVOD

~ Strong ~

- UVOD - 

Padala je kiša.Tmurni oblaci prekrili su Londonsko nebo. U jednoj sam ruci držala svoj novi kišobran, dok sam sa drugom sklanjala kosu sa lica, kojom se igrao hladan vjetar. Hodala sam ulicom užurbano. U plitkim lokvama sam mogla vidjeti odraz svoga lica i udaranje kapljica kiše. Odjednom sam čula da me netko zove iz daljine.
-Holieeee!
Okrenula sam se radoznalo i vidjela da netko trči prema meni sa kapom na glavi. Bila je to neka cura. Kako mi se približavala, sve sam je više prepoznavala. Bila je to Kethrine. Moja najdraža Amerikanka. Inače, najbolja mi je prijateljica, i doselila se ovdje u London prije 5 godina. Još uvijek ima njihov naglasak. Bila je sva mokra i zadihana. Pošla sam prema njoj da je pokrijem od kiše.
Holie: Keth.. Što ti radiš ovdje?
Keth: Pošla sam do Antony, ti?
Holie: Ma na trening.. Smrači mi se pred očima kad shvatim da će tamo biti Amy i njezina ekipa -.-. 
Keth: Uf.. Ne bih voljela biti na tvom mjestu.
Rekla je pogledajući me sa podsmijehom.
Holie: Ahh.. Uopće mi se ne da ići..
Keth: Pa tko kaže da moraš?
Kad je to rekla, pogledala sam je kao '' o čemu ti?! ''
Holie: Ha?
Keth: 'ajde sa mnom do Antony, bit će nam zabavno, kao i uvijek.
Pogledala sam je iznenađeno.
Holie: Nema šanse.. Znaš da bih rado, da mogu...
Keth: A ništa onda..
Napravila je nevini izraz lica
Keth: Mi ćemo jesti palačinke s nutellom a ti ćeš skakati i trčati... Okej. Ako ti tako želiš..
Slegnula je ramenima. Znala sam na šta cilja
Holie: No dobro! Nagovorila si me.
Keth: What? Stvarno ćeš ići? Jeeeeej!!
Počela je skakati po kiši kao neka luđakinja haha i vrištati i smijati se u isto vrijeme.. Nisam ni ja mogla izdržati da se ne nasmijem..
Holie: Okej, okej.. Smiri se.
Stavila sam joj ruke na ramena, dajući joj do znanja da se mora smiriti. Na svu sreću nije bilo nikoga, tako da nas nitko nije mogao vidjeti haha. Što bi ljudi pomislili da nas zateknu nasred ceste kako divljamo i skačemo? Tada kao da sam osjetila neku grižnju savjesti.. Možda ovo ipak nisam trebala učiniti.. Ali sad je gotovo, što je-tu je.. Kad sam tako razmišljala, prekinula me Keth sa svojim brbljenjem..
Keth: E ovako.. Mi smo najprije mislile napraviti palačinke, pa onda malo u stastičarnu, pa onda šetati.. I tako...
Mahala je rukama pričajući.. 
Nastavile smo užurbano hodati dok je pljuštala kiša. Meni su noge bile potpuno mokre. Nismo mnogo pričale tijekom hodanja. Izgleda da je i ona, kao i ja, željela što prije stići na toplo, i suho tlo.
Kad smo napokon stigle, pozvonile smo na vrata i malo se odmaknule. Nakon nekoliko trenutaka, koji su se nama činili kao vječnost, netko je počeo otvarati vrata. Bila je to Antony-na mama. Nama se na licima odjednom pojavio veliki, zadovoljni osmjeh od uha do uha.
Antony-na mama (Am): Hej cure, uđite, smočit ćete se.. 
Ja sam se pristojno nasmijala, iako mi baš sad i nije bilo do toga. Kethrine je uletjela u kuću prije nego što je ona dovršila rečenicu.
Keth: Napokooon! Suho tloo!!
Ja sam ušla u kuću i ostavila kišobran u jednom kutu, naslonivši ga na zid. Prolazeći pored Antony-ne mame, prošaptala sam
Holie: Ne zamjerite joj..
Ona se tada blago nasmijala, i rukom mi dala znak da uđem u dnevni boravak.
U dnevnom boravku nije bilo nikoga. Kethrine se već bila udomaćila kao da je u svojoj kući haha. Ušla sam unutra, i pogledala je sa facom ''wtf?!'' a ona se samo smijala i uživala.
Dok sam sjedila na kauču i tako nebitno razmišljala, prekinulo me neko vrištanje.. To je bila Antony.
Antony: Cureeeeeeeeeeeeeee! Imam savršene vjestiiiiii!!
Uletjela je u dnevni boravak u nekoj čudnoj trenerci, širokoj majci, papučama sa rozim zečjim ušima i kosom svezanom u rep, mada joj je više kose bilo okolo i stršalo nestašno na sve strane. Kada je stala ispred nas, suzdržavala sam smijeh u sebi, ali zato to Kethrine nije baš uspjelo. Odjednom je prasnula u smijeh. Kako bih skrenula pažnju, zapitala sam je radoznalo:
Holie: šta je tebi danas?
Podigla sam jednu obrvu, očekujući odgovor na moje pitanje.. Kad je taman počela nešto da kaže, njezina mama ju je preduhitrila..
Am: Idem ja sada, a vi cure, budite dobre, doći ću za sat vremena..
Izašla je, a Antony je odmah nastavila..
Antony: Cure, nećete mi vjerovati !
Bila je užasno uzbuđena. Mi smo je začuđeno gledale i nismo imale pojma što se događa.
Keth: šta je bilo?
Holie: 'ajde govori.. Držiš nas u neizvjesnosti..
Već mi je počelo ići na živce njezino odugovlačenje..
Antony: Okej, okej.. One direction u subotu ima koncert ovdje, znate, preko puta kazališta!!
Počela je skakati po kući, a za manje od sekunde za njom je počela i Kethrine, ali možda malo manje od nje. Ja i dalje nisam znala kako bi se trebala ponašati. Znam da je Antony directionerka ili kako se već kaže, ali od Keth se to nisam baš nadala. Ja sam samo sjedila na kauču i gledala u njih kao u duhove. Kada su napokon shvatile, Antony mi je prišla, uzela me za ramena i počela se derati
Antony: Jesi li čula!? Vidjet ćemo 1D !! Ovo mi je najbolji dan u životu!
Holie: I meni... Valjda..
Napravila sam fake smile, kako bi ona mislila da mi je stalo. Ponekad stvarno ne shvaćam što cure vide u njima? Obični ljudi koji pjevaju. Stvarno ne znam zašto toliko drame oko njih, ja u njima ne vidim ništa posebno.
Holie: a da mi ipak krenemo u slastičarnu?
Keth: uh da, može.. 
Tada je popravila kosu, povukla majcu prema dolje i napokon se malo smirila.
Antony: Ja još ne mogu da vjerujem !
Jednom je rukom brisala suze radosnice koje su joj se slijevale niz lice. Odmahnula sam glavom. Napokon smo krenule. Zapravo, čekale smo najprije Antony da se spremi, za što joj je bilo potrebno nešto više od pola sata. Nas smo dvije lutale po njezinoj kući razgledavajući ju kao da u njoj nikad do sada nismo bile. Zapravo sam i primjetila neke sitnice koje do sad nikad nisam. Ubrzano smo hodale pod dva kišobrana. Ja i Kethrine pod jednim, a Antony pod drugim. Slastičarnica je bila iza ugla. Nije nam dugo trebalo da dođemo do nje. Ušle smo unutra, i sjele za stol. Kišobrane, koji su naravno bili potpuno mokri, stavile smo iza vrata. Nedugo nakon što smo sjele, do nas je došla jedna cura, konobarica. Ljubazno nam se obratila:
-Dobar dan, izvolite..
Vjerujem da je smješak nabacila radi reda. 
Antony: ja ću sladoled od čokolade.
Naravno, čokolada joj je najbolji prijatelj
Keth: ja ću.. hmmm.... 
Naslonila je lice na šaku
Keth: od jagode..
Klimnula je glavom dok je konobarica sve to zapisivala.
Holie: i ja ću od jagode.
Prije nego što sam to rekla, pogledala je u mene, a zatim zapisala. Otišla je, a Keth je odmah započela temu..
Keth: I onda cure.. Idemo na koncert?
Antony ju je šokirano pogledala sa facom kao 'još pitaš'
Holie: pa.. Ovaj..
Tada me Antony laktom lagano udarila u stomak i nasmijano rekla
Antony: naravno da idemo... 
Tada je Keth stavila ruku na usta i počela upirati prstom prema vratima
Keth: aaaaaaaaaaa!! Evo ih, evo ih!
Antony i ja smo se odmah okrenule, jer su nam vrata bila iza leđa, a onda je i Antony počela skoro skakati sa stolice. Ja i dalje nisam nikoga primjećivala, srce mi je ubrzano počelo kucati jer nisam znala što se događa. Tada je došla ona konobarica.
-Jeste li dobro?
Bila je začuđena kada je to zabrinuto upitala.
Holie: molim vas samo još čašu vode ako može.
-Da, naravno, odmah.
Konobarica se vratila dok sam ja još uvijek buljila u njih dvije kao u duhove.
-Izvolite.
Holie: hvala.
Pružila mi je čašu vode, sa dva leda. Nisam znala što da učinim, pa sam ih obje zalila čašom vode, a led je završio na podu. Pogledale su u mene.
Keth: jesi li ti normalna?
Antony se nije baš obazirala na to što je bila mokra.. Onda je čvrsto primila Keth za nadlakticu i vrisnula.
Antony: Evo ih! Dolaze ovamo! O moj Bože, ući će..
Nije to ni rekla, a u stastičarnici su se pojavila neka petorica. Tek sam tada shvatila o čemu se radi. Laknulo mi je kada sam shvatila da su to samo oni dečki iz 1D-a. Za njima je ušla nekolicina fanova koji su se ponašali slično kao i njih dvije, Antony i Keth. Tada se stvorila gužva i to mi nije bilo baš po volji. Rekla sam nevoljno:
Holie: idemo odavde, molim vas.
Keth: Idemo, ali k njima..
Raširila sam oči, prekrižila ruke i odmahnula glavom ali je bilo prekasno, jer su me već povlačile za nadlakticu među svu onu galamu, vrištanje..