《14》

602 20 0
                                    

Martin:Pitaj me sta te zanima.-Na trenutak je zaboravila koliko je on dobro poznaje.
Alina:Ma nista bitno.
Martin:Za mene je bitno.
Alina:Zasto si takav?
Martin:Kakav to?
Alina:Hladan, nedodirljiv, grub, sve ono sto nekad nisi bio.
Martin:Zivot me takvog napravio.
Alina:Zivot?-Osmehnula se na kratko.
Martin:Da zivot.
Alina:Razumem da ljudi koji izgube majku, oca ili imaju tezak zivot postanu takvi, ali ti.
Martin:Mislis da moj zivot nije bio tezak?
Alina:Zapravo mislim da je bio izuzetno lep. Cak iako si bio slep u detinjstvu to te je naucilo da gledas stvari na drugaciji nacin. Cak i pored toga imao si porodicu, hranu, krov nad glavom, a cak si i dobio mogucnost da vidis boje.-Martin je zapalio cigaretu i izbacio dim iz sebe.

Martin:Stvarno me vise ne poznajes.-Razocarano ga je pogledala, a zatim ustala sa stolice.
Alina:Upravo to, ne poznajem te. Ponekad se pitam jesam li te uopste poznavala!! Martine tako si......nezahvalan!! Roditelji su stalno brinuli o tebi i zeleli ti sve najbolje, a ti sad pricas kako ti je zivot los!! Ti roditelji nikad ne bi dozvolili da otmes nekog, a jos manje da prislis nekog na vencanje!! Ne razumem u kakvog si se stvora pretovrio!!!-Ustao je sa stolice i besno je uhvatio za ruku kojom je konstantno mahala.
Uplaseno je proklinjala svoj brzopleti jezik i iscekivala udarac.

Martin:Hteo sam da nam danas bude lepo, da me pitas sta god te zanima! Ali ocigledno ne shvatas koliko je opasno vikati na mene!! Otisla si od mene kao da sam najodvratnija osoba na svetu, nisi se usudila ni da se pozdravis!! Da mi kazes gde ides da ne brinem!! Toliko godina si bila van mog zivota i sad mi solis pamet o mom zivotu!! Sedi na stolicu i jedi, ne zelim da cujem ni glas vise!!-Pustio joj je ruku i sacekao da se pribere. Bleda boja je oblila njeno lice, a usne su joj drhtale. Ruku koju je pustio je idalje bila u istom polozaju, a kad se pribrala brzo je sela na stolicu.

Martin:Jedi!-Bez prigovora je uzela kasiku i krenula da jede toplu corbu.
Ni na trenutak nije skinuo pogled sa nje. Nije mu promakao ni jedan njen pokret. Cak ni drhtave ruke s kojima je jela.
Bio je ljut na nju, ne toliko zbog vikanja, vec zbog njenog odlaska. Bio je besan sto ga je ostavila onda kada mu je najvise trebala. Tokom operacije.

Martin:Gotova si?-Upitao je kada je lepo ostavila pribor i naslonila se na stolicu.
Samo je klimnula glavom ne zeleci da pravi probleme.
Martin:Zelis li jos vina?-Odmahnula je glavom. Jedna casa je vec zagrejala, jer inace skoro nikad ne pije.
Martin je protisnuo neko dugme na stolu i zacula se muzika s polja.
Alina se zacudila, a zatim je Martin ustao.
Prisao joj je i pruzio ruku.

Martin:Red je da zaplesemo nas prvi ples.-Hladan ton je izlazio iz njegovih zila.
Alina je protrljala nezno svoje sake i nesigurno mu pruzila dlan.
Pomogao joj je da ustane i izasli su napolje iz satora. Napolju je vec bio mrak, a nebo se jedva videlo od krosnji drveca. Pored njih su bili sviraci i divne lampice.
Uhvatio je oko struka i pribio je skroz uz sebe. Mogao je da oseti kako joj se koza najezila po rukama i vratu.
Alina:Ko je ovo sve namestio?-Oprezno je upitala.
Martin:Kum i kuma.-Gledao je pravo u oci, dok je ona lutala naokolo. Na trenutak je spustio pogled na njene lepo smestene grudi, a zatim na celu njenu figuru.

Odmah je pozeleo da je skine i obelezi, ali sviraci oko njih mu nisu dozvoljavali.
Martin:Rastrgacu tu haljinu sa tebe.-Zarezao je na njeno uvo poput zveri.
Alina se skamenila u njegovom naruciju.
Alina:Necemo se.....-Nije nastavila svoju zamisao.
Martin:Hocemo.
Alina:Martine ne zelim to.
Martin:U redu, necemo veceras. Ali ne mogu da ti obecam da necemo sutra ili prekosutra.-Osetila je bol u glavi pa je bojazljivo naslonila glavu na njegove grudi.
Ritam njegovog srca je bio tako umirujuc i umalo nije klonula u njegovom toplom i cvrstom zagrljaju. Mogla je da se zakune da bi je zadrzao u slucaju da zaspi i krene da pada.

Alina:Ako ti ne budem zelela uopste?
Martin:Neces to izbeci. Zaljubices se u mene, a onda ces mi se bez problema podati.-Zamislila je njegove oci i njegov lik, a zatim joj je necujni plac izasao pravo iz duse.
Nije ni slutila da joj je zapravo toliko nedostajao. Njegov dodir nije isti, sada je muski, posesivni. Pre je bio deciji i nezan.
Plesali su uz divnu muziku, a ona je sve vise i vise plakala i krivila sebe za sve.

Dugo u noc su plesali. Nisu zeleli da se odvoje jedno od drugog iako su im noge bile uzasno bolne.
Alinino lice je postalo suvo od povetarca koji je prolazio oko njih.
Martin:Hocemo li da krenemo? Zahladnelo je, a i ti si u stiklama, sigurno te bole noge.-Klimnula je glavom i odmakla se od njega.
On je idalje drzao oko struka gledajuci njene crvene oci.
Martin:Zasto si plakala?-Nije verovala da je to pitao.
Alina:Sigurno nije zbog bola u nogama.-Poveo je ka limuzini. Otvorio joj je vrata i uz njegovu pomoc se smestila unutra.
On je nesto rekao sviracima, a zatim seo kraj nje.

Alina je gledala kroz prozor i uz tihu atnosferu zaspala.

Cim je Ben parkirao limuzinu Martin je izasao iz auta.
Ben:Dobro je proslo?
Martin:Ne sjajno.
Ben:Valjda je niste povredili?
Martin:Malo je falilo. Da li je ona tebi nesto pricala dok ste dolazili?
Ben:Zapravo me molila, da je na kolena kleknula ne bi me cudilo u tom trenutku.-Martin se namrstio, a Ben je znao da treba istog casa da mu da odgovor.
Ben:Molila me da je pustim da pobegne.-Martin se zlobno osmehnuo i pogledao u auto.

Martin:Alina, Alina, nikako da se potrudis da dobijes moje poverenje.-Dosao je do njenih vrata i uzeo je u narucije. Haljina se zakacila za cosak vrata pa je Ben pomogao. Medjutim Martin ga je poslao kuci i zajedno sa Alinom otisao u sobu.
Spustio je na krevet i skinuo joj stikle. Noge su joj bile tako mekane i hladne da je dobio neku potrebu da ih ugreje.
Prvo je poceo da otkopcava slic na vencanici, ali se ona probudila.
Alina:Rekao si da necemo....!-Uspaniceno se povukla u cosak kreveta kada je ugledala Martina iznad sebe.

Martin:I odrzacu obecanje. Zeleo sam da te raskomotim. Ne mozes u vencanici spavati.
Alina:Sigurno me neces si....-Nije joj dopustio da zavrsi.
Martin:Alina pobogu!! Pa naravno da te necu silovati, sta tebi pada napamet.-Uplaseno ga je gledala. On je uhvatio za stopalo i povukao ka sebi. Pokusala je da se izvuce, ali je on uhvatio za struk.
Martin:Smiri se!!-Skinuo joj je rukave vencanice, a zatim je povukao ka dole i sva belina je pala kraj kreveta.
Alinini obrazi su postali rumeni, a koza je bridela ispod njegovog dodira.

Martin:Idem da se istusiram.-Otsetao je do kupatila. Cim je usao unutra skinuo je odelo i usao u tus kabinu. Upalio je vrucu vodu tako da se staklo brzo zamaglilo i Alina nije mogla da ga gleda kako se tusira. Nije mogla sa strahom da gleda u njegov kurac koji je stajao uspravno zbog njenog tela. Plasila se hoce li to moci uci u nju i ako da kako.

Martin je stajao u tus kabini i znajuci da ga Alina vise ne vidi jasno, krenuo je da ga drka.
Martin:Alina jebacu te tako zestoko!! Zbog tebe drkam, a nisam to radio od petnaeste godine.-Lupio je pesnicom o plocice i zamisljao svoju boginju, svoju zenu.


Veceras cu izbaciti jos jedan deo.❤❤❤

Slepa ljubav《✔》Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang