Tišina

V dio

- Ššš...
Taj zvuk koji je izasao iz njegovih usta stvorio je TIŠINU u mojoj glavi, iako je oko mene sve gorilo.

Gradjanski rat je za mene i moju porodicu poceo tiho, ali onda se pretvorio u veliku oluju koja je trajala 8 punih godina. Jednom za vrijeme bombardovanja, moja majka je bila s Vukom koji je imao tek 3 mjeseca u sobi. Marko i ja smo bili u trpezariji. Napolju je sve grmilo. Skupili smo se ispod stola, bila sam jako uplasena. Drzao me je za ruku i govorio upravo to "Šššš".. smirila sam se. Proslo je. Tada sam shvatila da u zivotu sve prolazi samo ostaju oni ljudi koji te stvarno vole. Da li je ovaj ovde muskarac koji me sad grli jedan od tih ljudi koji ostaju ili je jedan od onih koji ce nestati, ne znam.
Isplivala sam iz njegovog zagrljaja. Uspjela sam se provuci do sporednog izlaza dok je osiguranje zadrzavalo proklete novinare. Sjela sam u taksi i otisla u vilu. Prosla sam kao munja kroz nase lijepo dvoriste. Tetka je kao obicno sjedila u ljetnikovcu. Vidjela me je. Otisla sam do biblioteke i zakljucala vrata. Samo trebam sad da budem sama. Da razmislim o tome kako sam u pola sata sjebala cijeli svoj zivot. Tetka je lupala, molila i preknjila da otvorim. Nakraju je pozvala i Lelu. Bilo je dovoljno da cujem njen glas.
- Anika....
Morala sam otvoriti vrata. Usla je, sjela kraj mene i zagrlila me. Njena duga crna kosa pala je po mom licu. Samo smo cutale. Znala je sta se desilo. Nista nije pitala. Stigla mi je poruka 》POGRESNOG SI VARALA DROLJO 《 Nemanja. Poslije jedne minute zazvonio mi je telefon. Popusila sam otkaz. Pihhhhhh...
- Nije ti valjda kreten sredio otkaz ?
- Aha.
- I sta ces sad ?
- Pobjecu odavde sama. Moram biti sama.
- Ma kud ?
- Vidjecemo se.
Izasla sam napolje i otisla do sobe. Brzo sam se presvukla dok me je Lela pokusavala odgovoriti. Sve moguce stvari natrpala sam u jednu torbu. Pozurila sam se kroz kucu i izasla na ulicu. Gomila novinara, jeftinih fotografa me je slikala. Super. Marko je parkirao svog terenca ispred kuce. Sjela sam u njega i brzo krenula. Da, u kriticnim trenutcima sam uvijek voljela pobjeci. Tako je i ovaj put, tako ce biti i iduci. Odvezala sam se daleko od Beograda. Daleko na obalu Save, tamo gdje je postojao pravi raj Jaksica. Tamo gdje sam uvijek bila srecna. Kuca koja je pripadala mojoj pokojnoj babi lezala je na jednom brezuljku, dole ispod je voda, veliko dvoriste je prepuno drveca, ogradjeno zasadjenim glogom. Majske ruze su bile spremne za da procvijetaju. Kuca je imala prelijepi trijem na kome su visile velike stare glinene saksije s muskatlama. Moji su placali ljude koji su se stvarno dobro brinuli za kucu. Drvo je bilo svijeze premazano lakom. Usla sam na velika vrata od kuce, koja su se osim orahovog drveta imala i tanka stakla. U hodniku je stajao jedan stari drveni regal sa ogledalom koje je dobilo fleke. Ispred mene se nalazio ulaz u dnevni boravak, dole nize sa iste strane ulazi u dvije sobe, a preko puta njih ulaz u podrum. Na drugoj strani bilo je kupatilo. Otvorila sam vrata dnevnog boravka. Sve je cisto. Nema ni mrvice prasine. Stari namjestaj je popravljen, a gomila knjiga i dnevnika lezi na policama vetrine. Stvarno je sve ostalo isto. Razmisljala sam sta da uradim. Kako da se ponasam.. Sta da kazem ljudima iz svoje okoline. Zaspala sam. Spavala sam jako dugo. Napolju je vec sumrak. Sigurno vec sad internet je pun prica. Uzela sam telefon i trazila. Naslovi su veoma zanimljivi: "Njemacki Romeo i srpska Julija";"Mlada doktorica u vezi sa fudbalerom"... a onda sam procitala onaj koji me je dokraja razocarao, ponizio i ubio. " REUS LJUBI DVE !"
I da me je neko osamario pred cijelom Srbijom ne bi ovako bolilo. Al ja cu po svome, pa kud puklo da puklo.

Uvijek sam bila dosta nepreomisljena. Tacnije tvrdoglava. To me je kostalo odnosa sa ocom. Vrlo sam mu cesto proturijecila ili ga uopste nisam dozivljavala sto je njemu bilo gore od bilo koje uvrede. Govorili su mi da mu je pobjeda baz borbe ista kao i poraz. Volio je citirati neke od najpoznatijih licnosti. Jedna od njegovih najpoznatijih i najvise koristenih recenica bila je: " Ja sam jos uvijek kadar stici i uteci i na strasnom mjestu postojati." Sada mi je krivo sto ga nisam slusla. Mozda bi se sad mogla staviti u kostac s problemom.

Izdao me je momak u kog sam se zaljubila, o kome nisam prestajala misliti od prvog momenta kada sam ga ugledala. Ovaj clanak je bio so na ranu. Ima djevojku u Njemackoj. Zove se Melani. Plavusa je, ali nije nekakva ljepotica. Sta sad da uradim ? Napicu se. U ovoj kuci je uvijek bilo dobre rakije. Toliko sam se opila da se ne sjecam niceg. Cujem Vuka.
- Budi se, vidi budi se.
- Vidi vidi.
I Marko je tu.
-A da je zalijemo vodom ?
- Ne zajebavaj Vuce.
Glava mi puca. Uhh samo da nisu zvali tetku. Ako jesu, mogu da se selim na drugi kontinent.
- Aaa otkud vi drotovi ? Niste valjda tetku zvali ?
- Ma jok. Da nam se slogira kad te vidi. Djevojko popila si 1l najbolje lozovace u Srbiji.
- Aha.. osjecam glava mi puca.