seventh.

175 21 2
                                    

mother. 

Poljubi ga dok on leži tik na njoj. Usne im se lagano spoje, a onda se odmah odmakne. Spoji ih još jednom i umorna legne na njegov krevet.

– ovo nisu instrukcije iz matematike. – šapne mu uz hihot na uho.

– al, ove mi se više sviđaju. – provuče ruku ispod njene glave, a zatim ju stisne uz sebe ljubeći njeno čelo.

– morat ću ići. – promumlja izvlačeći mobitel ispod svog tijela, a njegova se ruka nađe ispod nje. prebaci ju na sebe i poljubi ju još jednom kad ona ustane. Zašto da se odupire? Nema te potrebe. Lagano zatitra, poput čestica kad njima prođe energija i stvore val. Maleni poremećaj koji je sad i u njoj.

– svidjelo ti se je. – kaže, a ona kimne glavom kao da je to bilo pitanje.

– svidjelo se i tebi. – zna da se slaže s njom. Svidjelo im se oboje i želi ju još poljubiti, no ovaj put jače. Da ju ostavi bez daha i da ponovno titra njoj u rukama.

– neću obrisati slike. – nasmije se te istu crnu torbu koju je on bacio na pod prebaci preko ramena

– hoćeš probati kolač? – upita ju, a ona kimne.

– da može. – nasmije se prisjećajući se mirisa cimeta i naranče čim je ušla u stan. Povede ju niz sićušan hodnik te izvadi jedan od noževa iz ladice. Čokolada je prelivena i izgleda da se je majka vratila kući još odavno no nije htjela smetati.

– gospođo Malik. – smeđokosa djevojčica ustane te pruži ruku ženi srednjih godina koja ju pogleda sa sjajem u očima.

– Cristal, zar ne? rekao mi je Zayn za instrukcije. – privuče ju u topli zagrljaj, a ona se zahihoće obmotavajući ruke oko žene koja stoji pred njom.

– ljubavi što to radiš? – majka ga upita otimajući mu nož iz ruku. – sjednite vi donijet ću vam ja kolač. Želiš li kavu, sok? – upita okrećući se prema Cristal koja još uvijek ima osmijeh

– hvala vam, malo žurim. – pođe sa Zaynom te se smjeste na krem kauč na kojem se nalaze nijansu tamniji jastuci sa iscrtanim cvijećem. Ovaj stan pruža osjećaj doma više nego njena kuća. Slike malenog dječaka su uokvirene na zidu te se ustane promatrajući ih.

– to si ti? – upita, a on ustane i stane pored nje.

– jesam, slatko dijete ne? – Cristal se nasmije dajući potvrdan odgovor, a onda ponovno sjednu. Tri tanjurića se nađu na staklenom stolu te majka sjedne u fotelju započevši razgovor s mladom djevojkom.

– maturantica si? –

– jesam, baš kao i vaš sin samo drugi razred. – pokloni jedan od toplih osmijeha te uzme malo kolača. Ovo je fino. – vi ste pekli? –

– nisam, bila sam mala pripomoć. – pogleda u Zayna, a on zadovoljno kimne. Osjeti se cimet koliko i naranča makar još nije dorastao majci.

 – sutra je subota, no svejedno se vidimo? – on kimne dok se ona digne sa kauča navlačeći crni kožnjak. – bilo mi je zadovoljstvo gospođo Malik. – promrmlja te ona uzvrati pozdrav, a zatim s tanjurićima ponovno ode u kuhinju. Htjela bi ga poljubiti, no samo se pozdravi s njim te se spusti niz mramorne stepenice na svjež zrak. 

sljedeči nastavak imam napisan i duži je svakako. na vama je kad ću ga postaviti. 

cristal | z.m.Where stories live. Discover now