Tišina

VIII dio

Dortmund, 15.maj
8h 54minuta

Kada bi ljudi znali sve nase tajne, vjerovatno nas ne bi gledali na isti nacin.. Kada bi ljudi znali sva nasa mastanja i razmisljanja opet nas ne bi gledali na isti nacin. Cak ni moja najbolja drugarica me ne bi gledala na isti nacin, a kamoli on. Moram otici od njega, daleko, iako ga volim. Svi ljudi zasluzuju imati grob i potomke, ali neki nisu te srece. Moja sudbina je jasna. Nista je nece promjeniti.

Nadja je usla u sobu, prekinula je moja razmisljnja. Lela je bila u dubokom snu.
- Nadja ?
- Oh dobro jutro! Idem u Bograd konacno.
- Da cula sam! Lela mi j rekla da je danas utakmica.. ne znam koliko je pametno da idem.
- Zasto ? Tamo ce biti hiljade ljudi. Marco te nece vidjeti 1.000.000 %.
- Znam, ali ne znam kako da se odnosim prema njemu. Nakon svega, oprostila sam mu, ali ne zelim biti s njim.
- Oprostila si mu ?
- Da, sinoc smo razgovarali. I ja sam odlucila da ipak zelim biti sama.
- Razumijem te, u potpunosti. Uglavnom mislim da cemo se super zabaviti i ja jedva cekam da dodjem u Beograd.
- Hahah.. nisam vidjela Tomu jos. On mi jako fali.
- Da.. ti si njemu omiljena rodjakinja.
- Znam. Hajde probudi Lelu a ja idem da se osvjezim. Pa cu da vidim gdje je moj rodjak.
Tesko sam disla, vjerovatno sam pokupila nekakav virus. Vec tri dana imam mucninu. Ali ne osjecam druge posljedice. Otisla sam do kupatila i umila se hladnom vodom. Grub muski glas je dopirao do mene iz hodnika.
- Anika.
To je Tomo, stvarno se promijenio. Od krzljavog momcica, sa pljegama na licu, izrastao je u muskarca. On i Marko moj brat bili su najbolji drugovi. Cijelo ljeto bi se igrali.. daleko od nasih ociju, posto smo mi za njih bili mali. Zagrlila sam ga. Bio je visi od mene.
- Ne mogu da vjerujem kako si narasla. Cek pa vise nisi mala djevojcica.
- Da, ne bojis se vise mraka ?
- Hahaha obozavam te. Ides na utakmicu ?
- Da.
- O pa fino.
Otisla sam u drugu prostoriju. Sunceve zrake koje su se provlacile kroz roletne naslucivale su da ce dan biti topao. Borussia igra protiv Schalkea, to je isto kao da moja Zvazda igra protiv Partizana.
Doruckovali smo, a zatim izvaljeni u dnevnom boravku gledali istrazivanje mostiju Jovanke Orleanke koje je bilo vise nego teski smor. Sofija je progovorila.
- Kako je u Beogradu da li jos duva kosava ?
- Da. Ponekad uzivam u njoj, ali me onda boli glava.
- Posjecas me na svoju majku. Ona je obozavala vjetar.
Prvi put mi je neko rekao da licim na majku. Bila sam srecna.
- Doista ne znam puno stvari o njoj. Svi kazu da licim na oca i onda mi pricaju o njegovoj mladosti, a nju rijetko ko da spomene.
- Potrazi njen dnevnik iz mladosti, kada dodjes u Beograd. Emilija ga je pisala sa puno strasti.
- Stvarno ? Nisam znala. Nemam ni predstavu gdje da ga trazim.
- Pogledaj tamo gdje drzite stare stvari. To je bijela knjiga, na sebi ima nacrtanog tvog oca i majku.
- Ne mogu da vjerujem.
- Mislim da je vrijeme da krenemo na utakmicu. (Nadja se ubacila)
- Da, idemo. (Lela je bila uzbudjena)
Lela se nekako drugacije ponasala nego obicno. Pitala sam se sta se desava s njom. Krenuli smo prema stadionu. Lela i Nadja su pjevale, dok sam ja osjecala tjeskobu, slusala sam svoju nekakvu muziku. Najteze je kad imas sve u zivotu, a nemas ono najbitnije. Brzo smo stigli do stadiona. Izvadila sam slusalice iz usiju, i izasla auta. Uskoro smo se nasli na tribinama. Utakmica je pocela. Nije mi se dalo gledati, pa sam odlucila poslati poruku Vuku, da vidim sta se desava. Uskoro mi je uzvatrio poruku. Marko ima problema u firmi. Vec odavno zeli da kupi zemljiste na kome bi mogli postaviti temelje za novi dio firme, ali to mu ne ide. Moracu da se umjesam. Sigurna sam da Krstic, nas advokat ima prste u tome. Taj covek se boji samo mene, posto zna da sam u stanju oci izvaditi. Sutra kada dodjem u Beograd moracu da se pozabavim tim.
Utakmica je bila veoma uzbudljiva. Tomo je pio pivo, miris piva mi je veoma smetao. Marco je dodao loptu a zatim je drugi igrac Borussie dao go. Ekstaza je na tribinama, stadionu. Pjesma se ori. Sledecih nekoliko minuta je bilo dosadno, a onda je Schalke izjednacio. Uslijedila je potpuna kontrola lopte Borussinih igraca. Marco je dosta puta promasio go. Bio je i vise nego ljut. Danas nije njegov dan. Prvo poluvrijeme je zavrsilo. Nadja i Lela su bile vidno raspolozene. Imala sam osjecaj da ce me ovisnost i ljubav prema Marcu ubiti kao sto svijetlost svijetiljki ubija nocne leptire. Bila sam toliko zaljubljena, ali zeljela sam da ima sigurnu buducnost sa nekom boljom devojkom. Ja cu pobjeci necu biti sebicna kao i obicno. Utakmica je nastavljena. Borussia je i dalje imala kontrolu igre ali nikako nije uspjela doci do toliko zeljenog gola. Ali onda se sve okrenulo. Uspjeli su iz polukontre zabiti go. Iako Marco nije strijelac bila sam srecna. Uskoro je i on dao go, sa velikom lakocom predriblao je golmana u 82 minutu utakmice. Izgledao je tako mocno. Utakmica je zavrsila. Kao sto ce uskoro zavrsiti i moja pustolovina u Dortmundu, moja prica sa Marcom. Nisam od onih koji cvile nad sudbinom, al bice mi tesko odvuci se kuci. Zelim se jos jednom nasmijesiti njemu. Zelim da misli da sam djubre. Zelim da nadje nekog s kim ce uzivati.
- Idemo li ?
- Zasto si tako depresivna i filozofski nastrojena vec par dana ? ( Lela mi je sapnula na uho)
- Ne nisam. Samo zelim sto prije stici u Beograd, moj brat me treba.
- Marko ?
- Da Lelo, Marko me treba, a ja trebam drugaricu koja me nece pitati gluposti.
- Ja te ne pitam gluposti, ja samo ti zelim pomoci. Razvedri se vise, pogledaj kakva si poslala. Gdje je ona divlja devojka ?
- Vjerovatno ce se vratiti kad stigne u Beograd i kad zapjeva ' Nasu stvar ' sa prijateljima dok bude pila pivo.
- Vjerovatno.
Zagrlila me je. ' Nasa stvar ' je bila totalno drugacija vrsta muzike od one koju sam ja slusala, al voljela sam je. Moja je dusa stvarno teska ali i velika kako pjesma kaze.