Ubojstvo na toboganu

1.

Nedjelja je.Sutra službeno počinje zadnji tjedan škole,ali ja ne razmišljam uopće o tome.Čim se probudim uzimam knjigu u ruke i čitam cijelo jutro,ne odvajam se ,knjiga mi je spas,odmor od problema.Odlučujem otići na vožnju biciklom ,pročistiti misli i odmoriti mozak.Godi mi svježi zrak,ali po gradu viđam ljude u gradu,nijedna osoba nije sama,svi uživaju s prijateljima a ja sama.Opet me uhvati tuga ,ali odjednom čujem ženski glas koji vrišti i doziva nekog da joj pomogne,okrećem se i vidim uplakanu curu kod napuhanog tobogana na travi ,priđem i upitam što je bilo,a ona jedva progovori,kaže mi da pogledam na tobogan ,al da ne zadržavam pogled previše.Kad sam se okrenula ,imala sam što vidjeti,na toboganu je bila djevojka ,nije imala više od 20 godina,bila je sva krvava i ležala je nepomično.Brzo sam okrenula pogled natrag i nazvala hitnu pomoć i policiju i otišla sam s djevojkom koja ju je pronašla do slastičarnice da popijemo vode,da se ona oporavi od šoka.Nakon što smo sjele pitala sam ju kako se zove i jel poznavala curu koja je ubijena.Zovem se Francesca,cura koja je ubijena bila je moja sestra Camilla.Ja imam 16 godina,a ona je bila samo dvije godine starija od mene,došle smo tu iz Španjolske jer naši roditelji rade ovdje ,ali zbog škole nas nisu htjeli premještati pa smo ostale tamo,a sada smo ih došle posjetiti rekla mi je cura koju sam upoznala.Nakon što smo popile sok došla je i policija.