Umivaonik

Početak

Zora sviće i mala lastavica priprema svoja ukočena krila da ponovno poleti u potrazi za nečim. Znatiželjno okreće glavicu i gleda kroz jedan od prozora ljetnikovca znamenitog i uglednog trgovca. Ta mala glavica promatra prizor iza prozora, međutim čuje prasak, uzbuni se i odleprša negdje daleko.

"Ludo, opet si razbila posudu! Što će mi služavka koja ni ne zna napraviti jutarnju?!" - izdere se kći imućnog trgovca Bertha.

O njoj su se pričale razne stvari. Imala je zlu ćud i nije bilo jednostavno sačuvati svoj ponos kada je ona u blizini. Bila je jaka žena koja je gazila sve ispred sebe, u glavi imajući samo misao o cilju. Mnogi su je opisivali kao tornado jer je bila burna i često iza sebe ostavljala golemu štetu. Trenutno je opominjala jadnu služavku Annastasie ili kako je svi zovu, Annu. Bertha se uvijek budila točno u 5 ujutro i uvijek je u to vrijeme morala biti gotova kupka, koju je, dakako, pripremala Anna. Annu je uvijek zanimalo zašto se Bertha tako spremno ustaje iz kreveta svako jutro ranije nego što bi trebala, ali je, kao služavka morala ponizno progutati sve riječi i raditi ono što joj je naloženo.

"O-oprostite, ja stvarno ne znam što mi je jutros. Vaša je kupka spremna, a ja ću počistiti...ovaj nered...Jako mi je žao." - promucala je sa mokrim očima Anna koja nije mogla ni pogledati ljutitu gospodaricu u oči.

"Tsk! I bolje ti je... U ovoj kući nam ne treba smotana i glupa djevojka. Mogla bi reći ocu kako si nesposobna raditi svoj posao-" - reče samozadovoljno Bertha - "ali tatica ima pune ruke posla pa ga, za sada, ne ću zamarati nepotrebnim poslovima jedne glupe služavke."

"Najljepša vam hvala na milosti, gospodarice." - nekako, ne znajući ni sama kako Anna uspije kroz suze nabaciti zahvalni osmijeh- "Ni ne znate koliko Vaša gesta znači mom bratu i meni. Mi- mi ne bismo mogli preživjeti bez Va-"

"Tsk! Nemoj da se predomislim djevojko. Nisam od tebe tražila da mi pričaš tužnu priču nego da mi napraviš kupku. Ako si gotova s poslom, odlazi!" - reče nestrpljivo Bertha kojoj se polako sve više nazirala žila na čelu.

Anna se ispriča i iskorači iz sobe. Nasloni se na zatvorena vrata i duboko udahne. Iskoračiti iz te sobe učinilo je da se teški kamen nelakoće skine s njezinih leđa. Odlazi u kuhinju gdje se pozdravi s drugim osobljem i stane pričati sa Susie. Služavke su razmijenjivale informacije dok su čekale da se doručak njihovog gospodara i gospodarice spremi te jele jučerašnje ostatke koje im je pripremio kuhar Gaspard.

"Danas nam dolaze gosti." - veselo govori Susie - "I vrtlar mi je rekao da su veoma bogati. Mislim da stari Berthnapokon namjerava otpremiti, ha, ha, ha." 

"Susie... ne govori tako o gospodaru i gospodarici." - zabrinuto reče Anna - "Možda imaju malo...teži karakter...ali...pa ipak oni nam-"

"Pa ipak oni nam zadaju toliko posla da noću pažljivo namještam žuljevima pokriveno tijelo." - uozbilji se Susie - "Odavno bih već kao i ostali otišla odavde da moj...da moj mali dečko ne treba moju pomoć dok se ne osamostali..."

Iako je Susie uvijek bila veselog karaktera Anna je mogla prepoznati bol koju krije iza umornih očiju. Dijete je od nje odvojeno odmah nakon porođaja i poslano baki. Susie nije o tome često pričala, ali rekla je da je baka sama te da mora njoj i djetetu slati dio plaće kako bi preživjeli.

"Susie... Jednoga dana-" - pokuša je ohrabriti Anna.

"Anna, ti ne razumiješ. Ja ne želim jedan dan. Ja želim odmah i zauvijek. No na selu nema posla, suša je. Svugdje gdje usmjeriš oko vidiš gladna usta. Tražim posao no nitko ne traži radnicu...Nemaju novca da plate, kažu. A ja...ja samo želim svoje dijete." - muklo kaže Sussie.

Ova vijest o siromaštvu poljulja Annu. Nije ni znala da su svi u tako teškoj situaciji. NIje imala previše razmišljala jer je prekine otkucaj ure na zidu. Bilo je 6 sati i morala je odijenuti Berthu. Oprostila se od Susie i krenula prema Berthinim odajama. Svaki korak liže Berthinoj sobi bio je teži. Često je ovako hodajući dugim širokim hodnicima zamišljala kakav bi bio njen život da joj roditelji nisu izgubili živote. No odmah bi se sjetila osmogodišnjeg brata Georga i prionula na posao. Ubrzala je korak i pokucala dvaput na Berthina vrata. 

.....

...

..

Nema odgovora......Sjeti se. Nije obrisala pod od prolivene vode. Osjeti bol u želudcu.

"Oh, ne...ona...ona mora da je pala...Što ako je...." - promrmlja tresući se - "Još uvijek ima nade. Možda me samo nije čula." Pokuca još jednom i opet, nema odgovora. Odluči da će ući.

Nije zatekla gospodaricu mrtvu. Zapravo...nije je uopće zatekla. Kada je bila korištena, a Berthe u sobi nije bilo. Očito se sama odijenula i izašla. Ali zašto bi to učinila? Čuje galamu kroz otvoren prozor i pogleda vani. Vidi gospodaricu u zagrljaju mladića otprilike njenih godina. Premda je izgledao vrlo mlado, mogla se osjetiti topla i zrela atmosfera koju je imao. Bertha i on su pričali i....Bertha se...smijala? To nije moguće...Mora da me oči varaju. No uistinu, zahihota se Anna, moja gospodarica se smije nekom mladiću. U isto vrijeme dok se smijala oči joj se zaključaju s njegovim. Učinilo joj se kao da joj se osmijehnuo. Prestraši se i otrči od prozora i od sobe.

I tako dan je tek počeo, a s njim i nekakav čudni osjet u Anni.