"Otkaz? Pa kako? Zasto?!" Proderala sam se, osjecajuci blagu promuklost u glasu, ocigledno iznervirana trenutnom situacijom. Prosla sam kroz svoju dugu, smedju kosu shvatajuci da mi je citav zivot okrenut naopacke. I to samo jednom rijecju:
Otkaz
Otkaz
Otkaz
Pogledala sam u sitnu, stariju zenu ispred mene, koju ocigledno nije bilo briga sto cu spavati na ulici, i ujedno sto ce me roditelji ubiti zbog ovoga.
"Tako je kako je, gospodjice Smith. Butik je poceo polako da gubi musterije i ostali smo bez novca. Otpustanje radnika je bila najbolja mogucnost da ponovo stanemo na noge" Sjedajuci na svoju ogromnu, crnu fotelju je rekla i samo izvila jedan odvratni osmijeh koji mi je trebao predstavljati neku vrstu podrske.
Bez ikakvog pokusaja rasprave sam se okrenula na peti u namjeri da izadjem ali sam zacula piskutavi glas iza sebe.
"Barem Vama nije problem naci posao. Zavodite starije muskarce, kao sto ste i u ovom butiku i novca ce biti na svakom koraku." Nasmijala se i spustila pogled prema gomili papira na njenom radnom stolu.
Brzinom munje sam se okrenula i naslonila dlanove na njen sto, gledajuci je prodorno.
"Slusajte me gospodjo Swan! Ako ste se vi probili u svijet bogatih, sireci noge i davajuci svakom djedu u ovom bolesnom gradu, ne znaci da i vecina djevojaka to radi. To sto sam se ja kulturno ponasala prema svakoj musteriji koja udje u ovaj propali butik, je iskljucivo zasluga mojih roditelja koji su me dobro vaspitali i Vi bi im trebali biti zahvalni, jer je svaka Vasa musterija izasla zadovoljna iz ovih vrata!" Vrisnula sam na kraju i izasla iz kancelarije, lupajuci vratima za sobom. Na sekundu sam se uhvatila za celo, osjecajuci blagu vrtoglavicu od predhodne svadje.
Osjetila sam neciju toplu ruku na mome golom ramenu i ugledala sam zenu u srednjim godinama sa iskrenim, zabrinutim pogledom.
"Freya, duso. Jesi li dobro?" Upitala me je, dok sam ja samo slabo klimnula glavom zagrlivsi je
"Nadam se da cemo se uskoro vidjeti. Ako ne, nedostajacete mi Emily" Rekla sam i izmakla se iz zagrljala, dok me je ona uhvatila za lakat.
"Otkaz?" Tiho je upitala i ja sam opet klimnula glavom, ponovo je zagrlivsi i brzo izlazeci iz ovog zagusljivog butika, koji je ustvari bio veoma veliki i uredan ali ja ga trenutno zamisljam kao najvecu rupu na svijetu.
Pitanja su se nizala u mojoj glavi, od toga sta ce moji roditelji reci, gdje da nadjem drugi posao i kako da prezivim, ali jedno pitanje je dominiralo u ovoj ludoj glavi: Kako nastaviti dalje?
...
Vadeci iz torbe kljuceve, otvorila sam vrata od moje male, ali veoma uredne i slatke kucice koju cu uskoro morati prodati.
Presvukla sam se u ogromnu, musku majicu i svezala kosu u visoki rep paleci moju omiljeni listu pjesama Ed Sheraana.
'I'm gonna pick up the pieces and build a Lego house. If things go wrong we can knock it down"
Pjevusila sam, usput trazeci olovku kako bih napokon poradila na svom zivotu kao prava odrasla osoba i bez nicije pomoci.
Napokon je nasavsi, pocela sam zapisivati stvarcice koje moram napraviti ubrzo, inace se vracam u Breighton a, vjerujte mi to svakako ne zelim.
-Pronaci novi stan ispod 150£ !
-Prodati kucu i sav novac odnijeti u banku!
-Pronaci novi posao, pa makar kopala. I Justin Bieber je imao teske uslove, ali je ipak uspio, zar ne?
-Steci nova prijateljstva, koji su tvoje godisnje ili nekoliko godina stariji od tebe. Ne druzi se sa osobama starijim od 25 godina!
Nasmijala sam se ludom popisu i krenula u ispunjavanje prve stavke: Pronaci stan.
....
"Zelite stan koji cete
