Demon 🔚🔚🔚🔚

22. Poglavlje

Trgnem se na nekakav zvuk i pokušavam zadržati vrisak u grlu kada jaka bol napadne moje tijelo. Pokušavam se pomjeriti milimetar kao da će to poboljšati moju situaciju ali ju ustvari pogorša i na kraju blagi krik mi siđe s usana.

- Boli te? Gdje? Zvati ću Lulen - Demon se u sekundi stvara kraj mene i nježno me ulovi za ruku te ju primakne svojim usnama i poljubi, dok drugom tipka na mobitel.

- Demon? - kažem zbunjeno dok se pokušavam sjetiti kako sam dospjela ovamo, zadnje čega se sjećam je prljava ćelija u podrumu Aleksandrove kuće.

- Da vražice, sigurna si, više ti nitko neće nauditi. - kaže tako žestoko tijelo mi se opušta kada me stvarnost udari. Demon je tu, on je kraj mene. Spasio me je.

- Volim te. - izbrbljam prve riječi koje mi padnu na um i zatvorim oči jer ne želim znati, ne želim dozvoliti svom mozgu da se poigra sa mnom i pomisli da mi on neće uzvratiti, iako mi je te riječi rekao prije ipak strah me da mu je dosta drame koja me kao sjena prati okolo.

- I ja tebe, živote moj. - naginje se i nježno me ljubi u čelo. Ispustim dah ni svjesna da ga zadržavam, tama u sobi nestaje kada se vrata otvore i Lulen uđe unutra u jednodijelnoj kričavo rozoj piđami, maleni trbuh strši ispred nje, dok njena divlja duga kosa pada po ramenima, oči joj obasjaju sjajem kada pogleda u mene i shvati da sam budna.

- Ah Ell. - kaže dok se spušta na drugu stranu kreveta, i gledam kako joj se oči pune suzama. - tako mi je žao jer si povrijeđena.
- Lul, Daniel? - upitam tiho ali glas mi puca i nisam sigurna da mogu izgovoriti cijelu rečenicu koliko me boli grlo i u dnu vrata.

- Dobro je, Emily i Tammy ga paze kao svog, trenutno spava s Monnom u krevetu, moraš vidjeti kako su se povezali. Stalno pazi na nju, kao na sestru i divno je za vidjeti kako Monna pokušava biti što bliže njemu.

Od olakšanja zatvorim oči dok pokušavam odgurati bol, ali tada mi se sjećanja vrati i glasno zastenjam kada me bol u glavi iznenadi, podižem ruku i dodirujem sljepoočnicu.

- John? Rose? - pitam zabrinuto.
- Dobro su. John se oporavlja u sobi do tvoje, ranjen je u rame, a Rose je smiještena u stan Brodi ju čuva dobro je.

Od olakšanja zastenjam i čvršće stisnem Demonovu ruku.
- Hvala.
- Vražice ne zahvaljuj mi se, za tebe sam spreman ući u sami pakao ako je potrebno da te spasim. Sve ću uraditi za tebe.

Nagne se iznad mene i nježno me poljubi u usne, srce mi brzo zalupa i leptirići polete u cijelom tijelu i osjetim kako njegova snaga se uljeva u moje tijelo.

- Spavaj, kada se opet probudiš biti ću tu, zauvjek ću biti kraj tebe kraljice moja.

Lulen mi se smiješi dok se naginje i nježno me gurne u zaborav gdje ne postoji bol.

Demon

Polako izdahnem dah dok gledam kako joj se oči zatvaraju i tone natrag u san.
- Ona je prava za tebe. - Lulen prošaputa dok se naginje i nježno ju pomiluje po glavi. - Tebi treba netko kao ona, prošla je pakao, ali je jaka i uspjela se je izboriti sa svojim demonima. Ona zaslužuje da je voliš.

- Ja nju i volim, jebeno je volim već dvije godine, volim je od onog trenutka kada sam je prvi put ugledao na njenom razgovoru za posao, kada su njene misli ostale skrivene, već sam tada znao da je ona moja. Srcem, dušom, i tijelom.

- Znam Demon bila sam tamo.
- Uradio bi za nju, apsolutno sve.
- Sreća ti je pred vratima brate, sve što trebaš je otvoriti ih, ona je ovdje i ne dozvoli da više bude sama.

Lulen me nježno pogleda dok se polako okreće i zatvara vrata, ostajem sam sa tamom i svojim mislima.

Mogao sam ju izgubiti, sekunde su bila u pitanju. Ne mogu zamisliti da ju više nikada ne poljubim, dirnem, ili osjetim miris njenog tijela. Nagnem se iznad nje i blago ju pomirišem.