Demon 🔚🔚🔚🔚

23. Poglavlje

Ellenor

- Zatim je Monna uzela punu žlicu jogurta i bacila na Wariel pogodila ju je u čelo, a Wariel je svoj tanjur juhe bacila na Monnu, Monna ju je pretvorila u prah. U zraku! Je možeš vjerovati? Bilo je nevjerovatno.

Nasmijem se dok Daniel priča i priča kako je proveo prošli tjedan sa djecom mutanata, i glasno se nasmije dok priča o Monni kao i uvijek sa velikim sjajem u očima i kao da voli zemlju po kojom njene male nožice hodaju. Bacim pogled na Monnu koja spava na mojim prsima i osjetim kako ljubav prema malenoj djevojčici raste u meni. Mislim tko ju ne bi mogao voljeti.

- Šta je Wariel uradila? - pitam zainteresirano dok brišem suze od smijeha sa lica.
- Uzela vilicu da baci na Monnu kao što joj je Axana pokazala, ali Lulen ju je spriječila.

Nasmijem se još jednom tiho ali stvarno nije za smijeh ujedno Lulen me je već obavijestila za tu scenu, i rekla mi je kako se je Daniel postavio ispred Monne. Zatvorim oči kad me strah pogodi šta da Lulen nije bila tu.

- Ne petljaj se u njihove svađe Daniel, ti nemaš moć da se obraniš od njih. Ne daj Bože da je Wariel bacila vilicu i pogodila te.

- Vilica me nikada ne bi pogodila. - njegov glas je pun sigurnosti dok svoj pogled spušta na uspavanu Monnu. - Dao bi život za nju, kao što ona nikada ne bi dozvolila da se meni nešto desi, prije nego je Lulen reagirala znao sam da Monna čuva moja leđa.
- Daniel ona će uskoro godinu dana, ljubavi ona je još beba.

- Ell ona je puno više od toga, ona priča sa mnom. Kada stavi svoje ruke na mene znam da je suđeno da se upoznamo, suđeno je da ona bude uz mene i ja budem uz nju. Ona je beba ali ujedno ona je puno više od toga. Vidjeti ćeš nije kao ostali.

Odmahnem glavom dok gledam veliki osmijeh na njegovim usnama.
- Želiš li ostati ovdje živjeti? - upitam oprezno tihim glasom i sa velikom strepnjom.
- Ne želim nikada otići, ovo je moj dom. Hvala ti jer si mi dozvolila da imam ovoliku obitelj. Frost me uči samoobranu, Axana mi pokazuje kako bacati noževe, a Demon on je jednostavno otac kojeg sam uvijek želio. Ponaša se prema meni kao da sam njegov, ne želim to mjenjati.

Suze mi klize niz lice dok gledam kako Daniel napokon u očima osjeća spokoj i slobodu, kao da je napokon našao mir i obitelj te zna da više nikada neće biti povrijeđen. Odahnem jer to je sve što sam željela za njega, htjela sam da bude siguran. I napokon jest.

- Onda ćemo ostati tu gdje jesmo.
- Da li ćeš se udati za Demona, da li će Monna službeno postati moja sestra?

Trznem se na njegovo pitanje i ukočim se jer nemam odgovor. U posljednjih tjedan dana od kada sam spašena svaki dan mi je ispunjen posjetiteljima. Ako to nisu Monna i Daniel koji kao da su pupčano vezani jedno za drugo, onda su tu Lulen, Tammy, Emily. Pa čak i Dragon koji dođe sa Lulen stoji u kutu i čitavo vrijeme mrko gleda po sobi kao da će sveke sekunde neki napad izbiti.

Sa Demonom nisam imala baš puno zajedničkog vremena, on me grije noću jer preko dana je zauzet, odlučio je sve mutante vratiti u Salvation ili ako se ne mogu vratiti onda su dužni javljati se Demonu. Rekao mi je da želi znati koliko je mutanata u svijetu, koliko su jaki i koje su njihove moći. Tvrdi da su imali previše slobode da rade što žele, i vrijeme je da se to vrati pod kontrolu. Ne želi dozvoliti više nikada da ga neki mutant iznenadi, od sada mu je cilj znati sve i jednog, te koje su njihove moći.

Srce mi zalupa brzo kada se sjetim njegovih usana, ruku i poljubaca koje spušta niz moje željno tijelo. Još uvijek nisamo imali seks ali mislim da je noćas ta noć, kada ću napokon imati svog Demona duboko u sebi, da zaboravim na sve, ovo je moj novi cilj zavesti svog vraga.

- Kako si? - Daniel tiho pita, te trepnem dok tjeram bludne misli iz glave, nježno pomilujem Monnu po leđima dok se polako pomaknem da se bolje namjestim na krevetu.
- Ne boli me više ništa. - kažem istinu i vidim kako njegove zabrinute oči gledaju još uvijek blage ogrebotine na mom licu.