Demon 🔚🔚🔚🔚

25. Poglavlje

Kako sam dospjeo ovdje?

Možda se krije odgovor u meni, ali kako vrijeme mog zatočeništva leti, gdje nisam siguran dal je prošao jedan dan ili pet, možda cijeli tjedan a možda i mjesec, sve se kreće a ja stojim na jednom mjestu. Unutar ova četiri zida ali i dalje ne mogu reći da je ovo sve moja krivica.

Bolovi u tijelu ne jenjavaju plavuša se je pobrinula za to, svaki dan me posjeti i pokaže mi koliko sam okrutan bio prema Ellenor, ali ako gledate sa moje strane ja sam je volio. I dalje ju volim.
Prvi put kada su moje oči ugledale malu djevojčicu od jedanaest godina, znao sam da će biti moja. Pa šta ako nisam čekao da postane punoljetna, pa šta ako sam ju kreirao da bude moja mala lutka. Obavljala je tu dužnost godinama, godinama moja žeđ, moja nastranost imala jednu svrhu a to je zakopati se u njeno malo tijelo i biti živ po prvi put. Želio sam da me voli, želio sam da nikada ne ode od mene, želio sam da budem ostvarenje njenog sna.

Griješio sam znam to sada, nisam joj trebao uzeti dijete, od tada više nije bila svoja, kada ga je rodila sa sedamnaest bio sam uvjeren da će to biti moja karta da ju držim još bliže i čvršće uz sebe, da ju ucjenjujem. Ali i to mi se sranje odbilo od glavu jer posljednjih pet godina našeg zajedničkog života Ellery je do sitnog detalja planirala bijeg.
Kako sam to dozvolio?

Uz glasno stenjanje ustajem sa prljavog madraca na podu i prošetam malom samnicom. I dalje ju želim. Tijelo kao da je potrebna njena doza nevinosti, potrebno mi je da je podčinim sebi, da ju ozljedim onako kako ona voli.

- Znaš neću ti to dozvoliti? - trgnem se prema kutu i ugledam samog Demona na vratima, dlake na potiljku mi se naježe i stisnem šake dok hladna jeza prolazi kroz mene. Stigao je taj dan.

- Da, danas je taj dan, vidim Axana je imala svoje vrijeme sa tobom? Nadam se da je bilo bolno, jer ono što će mo ja i ti danas raditi ne može se usporediti.
Tijelo mi vrišti od straha koji gmiže po meni kao jebena smrt, i znam nisam spreman umrijeti a da njeno lice nisam vidio bar još jednom.

Glasno režanje me prekine u razmišljanju, dok se pokušavam stopiti sa zidom iza mene.
- Ne razmišljaju o njoj! Ni jednu sekundu, uništio si ju ali nekim čudom spasio sam je, i sada je moja do kraja života. Više ju nikad nećeš ozlijediti!

Želudac mi se prevrće i osjećam kako me sekunde dijele da ga izbacim kroz usta, gutam dah dok po prvi put osjećam istinski strah, koji me guši.
- Sada znaš kako je njoj bilo dok si joj dolazio.

Knedla mi je zapela u grlu te tada primjetim pomjeranje iza njegovih leđa, srce mi siđe u pete kada ugledam svijetlo smeđu kosu.

- Svoje jebene oči drži na meni! - maknem odmah pogled s Ellery i spustim glavu na svoja njedra.

Mrzim ga! Toliko ga mrzim da sve što želim je ubiti ga, ali nažalost ako će netko umrijeti to ću biti ja.

- Axana. - Demon kaže dok se pokušavam uvući u zid iza sebe, kada plavuša prođe pored Demona i krene prema meni. Agoniju straha kada ju ugledam ne mogu opisati riječima.

- Makni je od mene! - tijelo mi vrišti dok ona vadi svoj voljeni nož sa bedra, pokušavam pobjeći dok mi prilazi sa velikim osmijehom na licu. - Makni ju! Ne diraj me!

Panika me stiže i tresem se kada se plavuša zaustavi ispred mene.

- Došao je tvoj dan. Uživala sam posljedni tjedan s tobom. Svaki rez na tvom tijelu je ništa,  jer ti si jadna kukavica i nikakav muškarac.

Prislanja svoj lovački nož na moj vrat i sve što želim je da me više ubije, ne mogu i ne želim više patiti od nje.

- A jadničak. Nije siguran da li se više boji mene ili tebe Axana. - Demon se nasmije i pomakne svoje tijelo i tada se moj pogled sastavi sa čistim savršenstvom. Njena svijetlo smeđa kosa vezana je na vrhu glave i pada do njenih ramena, plave oči gledaju me sa dozom straha i mržnje. I sve što želim je dodirnuti ju i ponovo osjetiti njeno mekano tijelo.