𝑇𝑢 𝑠𝑎𝑚; 𝑍𝑎 𝑡𝑒𝑏𝑒

Kako izbjeći prokrastinaciju & burnout?

Prije nego što krenem, samo bih se htjela zahvaliti na čitanosti i praćenju. Evo imamo skromnih, a meni velikih 50 views (ako se to uopće tako kaže). Zamišljam vas na jednom mjestu, na okupu. Hvala vam od srca, da sam jednoj/om od vas pomogla meni srce ko kuća :) 

Današnja tema, potaknuta prethodnim poglavljima i ponovnim izazovnim, ali savladivim tjednom. Kako prepoznati prokrastinaciju, a kako burnout, koji su uzroci, je li doista prokrastinacija loša, i kako ih "spriječiti"? 

Neki stručnjaci smatraju da u trenutcima prokrastinacije zapravo radimo ono što volimo, tako da je to dobro. Može se reći da ima negativnu posljedicu na naš ispit, jednu groznu lekciju o Drugom svjetskom ratu i na našu hrpu veša koja se neće sama popeglati. S druge strane, njome samo odgađamo neizbježno. Možda nam je u tim trenutcima lijepo, družimo se s prijateljima, gledamo fora seriju, radimo fini kolač, ali što je bitnije kolač ili statistika koja te čeka za par dana? Poučena vlastitim iskustvom često pokrastinacija može dovesti do burnouta. U prvom razredu srednje o kojem sam pisala u prethodnom poglavlju, ti nemili događaji su bili posljedica prokrastinacije. Stalno sam govorila da ima vremena, da to nije tako strašno, da ću to brzo naučiti, ali sam se prevarili. U biti tako sam naučila se efikasnije i bolje organizirati. Tako da svako zlo za neko dobro. 

Prokrastinacija, mislim da apsolutno ju ne možete izbjeći, riješiti je se ili prestati. Mislim da je dobra i potrebita, ALI do neke mjere. E sada, tu je zeznuto shvatiti do koje mjere, kada treba stati i "koliko" je dosta. Iskreno, ne znam ni sama. Meni pomaže da nekako sama sa sobom raščistim, kažem si hajde još samo to i imat ćeš vremena da gledaš neki film/seriju. Hajde ako to napraviš danas sutra imaš više vremena za nešto drugo. Ako to učiniš ujutro, navečer možeš mirne savjesti ahahah ići van i uživati, bez da razmišljaš o toj lekciji/kolokviju. Najveći motivatori su mi npr dogovorene kave/izlasci, movie night, evo pisanje vama, čitanje. Samo ta jedna lekcija me dijeli od onoga što doista želim, od života kojeg želim živjeti (ovo sada zvuči jel malo fancy i too optimistic, svj meni pomaže). I da, ne želim prolaziti ono što sam prolazila u srednjoj- ovo iskustvo je ključ svega. Namjestim si alarm i kažem hajde prvih 30min, onda 45min i eto 1h, po potrebi 1h i 15min top do idućeg puta. Imate neku poznatu knjigu od Mel Robbins 5 sekundi. Nisam ju pročitala i uopće me privlači, ali moja sestra je i kaže da je dobra. Zato sam poslušala 100 podcasta od Mel Robbins na temu prokrastinacije i burnouta, to mi je već više zanimljivo. Što se tiče gospođe prokrastinacije, nemojte ju negirati ili bježati i pokušavati je se riješiti, shvatite da je tu, dajte si malo vremena, ali isto ne dajte joj da vas obuzme pa ti ode cijeli dan na Netflix i bude ti krivo jer nisi učila i sutra se trebaš u osam ustati da sve stigneš. 

O organizaciji i produktivnosti u nekom drugom poglavlju. Mislim da ću napisati samo jedno poglavlje s "planom" nekih tema i ideja o kojima bih mogla pisati, ako vi imate prijedloge slobodno napišite :)

Sada ono malo manje lijepo i to je već svakako alarm za uzbunu  (uzbuna čuju se sirene) ti ru ri ru dolaze kola hitne pomoći jer burnout može samo odmoći. Da budem iskrena, ne znam uopće kako ga struka  opisuje i u što ga svrstava. Znam u što ga ja svrstavam, u uzbunu, u poziv za odmor. 

Kako ga prepoznati? Reći ću iz vlastitog iskustva, počnete biti jako nervozni, pomalo agresivni, mislite da vam ništa ne ide, da ništa ne stižete. Jurite na 150 strana, poludovršenih radovi/učenje, sve radite zbrda zdola (radite zadaću kojoj je rok za 5 dana, a vi imate prezu za 3), osjećate umor, razdražljivost. Jednom riječju pod stresom ste i to takvim da može dovesti do nesanice i bolova, proljeva, vrtoglavice, izgubljenosti, do ne dobrodošlog prišta pa i do upale umnjaka. Većina ljudi shvati da su prošli, doživjeli burnout u njoj "zadnjoj" fazi kada se osjećate bolesno, slabo. 

Kako ga spriječiti? Dobrom organizacijom, meditacijom, svjesnim disanjem- brojite udahe/izdahe, treningom/trčanjem, pisanjem dnevnika i svime ostalim što sam navela u poglavlju o mentalnom zdravlju. S time da bih ovdje nadodala važnost (psiho)fizičkog zdravlja, uzimanja vitamina, zdrave i cjelovite prehrane, ne izbjegavanje obroka, bez prejedanja i treba vam dovoljno sati sna. Osobama između čini mi se 18-30 godina treba minimalno 6 i pol sati sna, 8 bi bilo super. Stvarno je važno da ga prepoznate, osvijestite, da osluškujete svoje tijelo i sebe same te da stanete. Uzmite pauzu, predah, odite u neku dugu šetnju ili na 2/3 dana odmora. Posvetite se sebi, napunite baterije i onda samo hrabro, hladne glave naprijed. 

Tako da, to vam je sve između sebe povezano. Gledajte na burnout kao na razgovor s vašim tijelom i dušom, poručuju vam da su iscrpljeni i da trebate usporiti i odmoriti se. To ne znači stati i odustati, nego usporiti, prikočiti i malo objektivnije i šire sagledati sliku i prostor oko sebe. Onda shvatite da nije sve tako strašno i tako nemoguće. Uglavnom vam panika hvate kada vidite da nemate svjesnu kontrolu nad sobom i situacijom. Tako da kako svi motivatori kažu, život u svoje ruke. Ne dajte da on upravlja vama već vi njime, vi imate kormilo u svojim rukama. Pitanje je znate li s njime rukovati, a o svemu tome ćemo u nadolazećim poglavljima :) Kratko i slatko. Osjetila sam potrebu da vam pišem, pa eto možda nekome bude od pomoći.

Toliko od mene za danas, trebam isplanirati kraj tjedna hahahah

S puno ljubavi do idućeg, 

vaša M.