Demon 🔚🔚🔚🔚

Sada i Zauvijek

Demon

Šest mjeseci nakon

Stavljam ruke u džep svojih hlača dok podižem glavu prema nebu. Sunce žarko grije i prigušim svoju moć dok zrake sunca dodiruju moju kožu.

- Kada stiže? - glas nervozno upita kraj mene i blago se nasmijem dok spuštam pogled i pogledam u njegove plave oči.

- Onaj trenutak kada ugledaš helikopter.
- Poslao si helikopter po njega? - Daniel nervozno krene koračati ispred mene i gledam ga dok radi krug za krugom, toliko je posebno i divno dijete da ne možeš poželjeti bolje.

- Da poslao sam helikopter.
- Koliko ostaje?
- Koliko želiš da ostane? - odgovaram pitanjem.
- Zauvijek.
- Onda će ostati zauvijek.
- Stvarno? - zaustavi se i pogleda me u oči.
- Stvarno. - odgovaram dok Daniel gleda u mene bez treptanja i pitam se šta prolazi njegovom glavom jer, sve što čujem u njegovoj glavi je totalna tišina.

- Demon, želim ti reći nešto. - i dalje ne prekida kontakt očiju i trgnem se kada začujem glasan vrisak smijeha iza mene, okrenem se i ugledam Monnu koja trči kao da je sto vragova tjera, a Ellery pokušava da ju stigne.

- Mama lovi. - vrišti i dalje dok njene male nogice ubrzaju, a tada se spotakne i snažno pada na tlo, nastane sekunda pauze a onda glasno zavrišti od boli, Daniel se trgne i odmah reagira dok ide prema Monni.

- Seki. - nježno joj govori dok se spušta na pod kraj nje i gleda u njeno krvavo koljeno.
- Boji. - mrmlja Monna.
- Ne brini ja ću to riješiti.

Ja i Ellery stajemo jedno pored drugog i odmah posegnem za njenom rukom, vrelina me ispuni kada se dodirnemo i srce mi zapjeva od ljubavi.
Pokloni mi najljepši osmijeh i brzo me poljubi u usne, posljednjih šest mjeseci toliko smo smijeha i sreće doživjeli.

Spustim pogled u trenutku dok Daniel svojom majicom briše par kapi krvi s Monninog koljena.
- Ne majicom. - Ell zastenje, - Bože svu robu uništiše, kao da živimo u džungli.

- Neka ih. Jednom su djeca. - Ell me pogleda te ugledam bijesak tuge u njenim očima. Znam koliko ju boli što nikada neće moći roditi meni djecu, ali mene iskreno to ne boli, imam već sve što mi je potrebno, Daniel i Monna su moj život i više mi ne treba.

- Sve je uredu. - Daniel se spušta i poljubi ranu na Monninom koljenu ona u trenu ušuti i nasmije mu se, zatim pruži ruke i posegne za njim a on ju uzima u svoje ruke i podiže se s tla. - Sve je uredu malena djevojčice. Sve je uredu.

Gledam ga kako ju prislanja na prsa i nježno joj miluje leđa.
- Gdje ste vi krenule? - Daniel pita.
- Idemo na groblje.
- Mam paja. - Monna kaže dok omotava svoje ruke oko Danielovog vrata.
Ell ju svaki dan vodi na groblje i priča o Kayi, iako ju Monna zove mama ona i dalje želi pokazati Monni koliki junak je bila njena prava mama, priča joj uvijek o Kayi kao da je supergirl koja je spasila život od tete Lul. I Monna to na čisto obožava slušati.

Tada u daljinu začujem zvuk helikopter i cijeli se trznem prema njemu.
- Stiže. - kažem dok okrećem glavu na desno i zagledam se u daljinu.
- Ell molim te uzmi Monnu. - nervozno kaže Daniel dok Ell izvuče ruku iz moje i uzme Monnu.

- Dan! - iste sekunde vrišti i poseže natrag prema Danielu.
- Odmah ću te uzeti. - odgovara joj Daniel dok opet počinje nervozno koračati. U tom trenutku helikopter preleti iznad nas i vjetar se podigne dok se polako spušta na tlo. Daniel posegne za mnom i čvrsto stisne moju ruku. Duboko udahnem dok emocije luduju u mom tijelu, ovo dijete mi se je uvuklo pod kožu, on je sin kojeg sam uvijek želio i dobio. Hvala ti Bože.

Kada se helikopter prizemlji i nastane tišina dok čekamo par metara od njega da se vrata otvore. Daniel jače stisne moju ruku u trenutku kada Frost otvori vrata i izađe van, pogleda u Daniela i nasmije mu se, dok se okreće i pruža ruku osobi u helikopteru.

Tišina se produbi kada sitni dečko, tamno crne kose stane na tlo, šokirano i zbunjeno gleda oko sebe, i tek kada se zaustavi na Danielu, oči mu se ispune suzama dok pušta Frostovu ruku i krene brzo prema naprijed. Daniel pušta moje prste i susreće se sa prijateljem na pola puta.

- Lozinka? - kaže Daniel.
- Jedan dan ćemo imati obitelj biti sretni, slobodni i ne gladovati. - kao iz topa odgovara dječak ispred nas i Daniel na trenutak okrene glavu prema meni, kimnem mu kao u znak kraj tebe sam, podiže ruke i snažno povuče svog prijatelje u zagrljaj.

Kada se odmakne od dečka okrene se prema meni i s ponosom me pogleda.

- Upravo ti dajem svoju obitelj, ovdje ćeš biti sretan, slobodan i nikad nećeš biti gladan. Anthony ovo je moj otac Demon, moja sestra Monna i majka kakvu ni u snu nisi mogao poželjeti.

Knedla mi zastane u grlu dok osjećam suze kako se skupljaju u kutu mojih očiju i pokušavam ih zaustaviti. Gutam ih natrag, dok Ell plače kao malo dijete i grli Monnu na svojom prsima.

Pružam ruku i vidim blagi strah u očima dvanaestogodišnjaka koji kao da procjenuje da li mi može vjerovati. Povučem ruku natrag da ga ne strašim više te omotam ruke oko svoje žene i kćerke.

- Anthony dobrodošao u Salvation, ovo je tvoj novi dom. Sve što ti trebaš ili želiš možeš mi reći i tražiti.
- Koliko dugo ću ostati s vama? - dječak ispravlja kičmu i vidim kako prkos nastupa u njegovim očima.

- Koliko god želiš. - odgovaram dok se Ell pomakne i klekne ispred dječaka i povuče ga u svoj zagrljaj, šok nastaje na njegovom licu cijeli se ukoči, kao da ne zna šta da slijedeće napravi, kao da nikada nije bio zagljen od odrasle osobe.

- Hvala ti. Hvala jer si spasio Daniela. Od danas ti si moje dijete. Sada i zauvjek pripadaš meni, kao što štitim Daniela i Monnu, tako ću i tebe.

Dječak ispusti glasah dah kao da cijeli svijet sjedio na njegovim malim leđima Ell se odmakne i pogleda ga.
- Sada i zauvjek. - govori mu dok ga gleda u njegove tamne oči.

- Sada i zauvjek. - ponavlja dok se baca ponovo u njen zagrljaj, Daniel ju zagrli sa druge strane.

- Tata dođi u ovaj obiteljski zagrljaj. - pogledam u Daniela i znam ovo je sve što mi treba, ovdje je moj cijeli svijet, zbog njih sam živ i zbog njih živim, za njih ću ubiti i za njih sam spreman umrijeti. Pogledam u svoju vražicu koja mi poklanja predivan osmijeh.

Sada i zauvijek.
Sada i zauvijek.

Moj leptir napokon leti.