U testamentu pokojnog oca Elle-May jasno stoji naglašeno da će cijelokupni imetak obitelji Rogers naslijediti baš ona ako se uda iz ljubavi do dvadeset i osme godine. Na samu noć njezina rođendana Ella-May shvaća da od toga nema ništa i da će svo b...
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Gledam kako otpija kavu dok prilazim stolu za kojim sjedi. Lijepa je. Bila je lijepa i sinoć i totalno oduzeta noćas, ali sada, na ovom svjetlu lijepa je kao anđeo. Udahnem duboko pa priđem.
– Ella– May?
– Hej – kaže pa ustane. – Došao si.
– Zašto ne bih došao? Moramo razgovarati zar ne? O nama, svemu ovome? – pokaže mi rukom da sjednem. – Želiš li jesti?
– Ti?
– Ne mogu. Pod stresom sam, a kada sam pod stresom mogu samo da pijem kavu i alkohol. Alkohola mi je dosta, kava je skroz ok.
– Želim da jedeš sa mnom. Ako je prvi i zadnji put, onda mi udovolji. Makar nešto. Da ne kažem da nisam baš na nikakav način konzumirao naš brak. Mogu bar reći da si me otkantala nakon ručka. – dohvatim jelovnik pa potražim nešto. Konobar se magično stvori pored nas. – Za mene molim vas piletinu u umaku od gljiva i molim vas dvije čaše šampanjca za moju divnu ženu i mene naravno. Draga što želiš jesti? – ona stegne prste i nabaci neki umjetni osmijeh.
– Isto što i njemu, hvala vam. – zatrepćem, ona otpuhne. – Samuel...
– Reci draga.
– Jasno nam je da je ovo greška, ali... Ja sam ta koja je sve ovo sranje zakuhala i neću bježati od svoje budalaštine. Kriva sam što sam u ovom sranju i neću pobjeći kao pizda. Ne znam zašto bi osoba poput tebe pristala na ovako nešto, ali... Ne znam, možda bih trebala reći hvala ili nešto?!
– Osoba poput mene?
– Jojo te guglala.
– A, tako.
– Sam, ti si talentirani muzičar, sinoć si ovdje imao nastup, a onda si se tu noć oženio nekom lujkom koju si pokupio u klubu. Zašto? Znaš li kako će to utjecati na tvoju karijeru? Mislim, sigurno hoće jer...
– Ne moraš da brineš za moju karijeru ženice. Opusti se. Rekao sam ti. Učinio sam to jer sam htio. Nitko me nije natjerao i nije mi žao. Ti imaš svoju muku, ja imam svoju. Možda sam htio učiniti nešto ludo, iskočiti iz tračnica, presjeći tu dosadnu ravnu liniju po kojoj idem godinama. Možda sam htio... ne znam jednostavno da učinim nešto ludo, a opet dobro za... pa za tebe.
– Ne poznajem nikog tko je dovoljno lud da učini ovo što si ti.
– Pa, ti si.
– Kako to misliš?
– Nisi li ti pijana strancu ispričala svoje probleme i pitala ga da se oženi tobom? – ona zagrize usnu.
– Jesam.
– Vidiš? Nismo baš toliko različiti.
– Nisam ni sanjala da će ovako nešto da mi se dogodi.
– Nisam ni ja, ali dogodilo se.
– Mislila sam da odmah prekinem sve ovo Samuel, ali... Jojo i Jack... U pravu su za neke stvari. Imam snove. Velike i lijepe, ali bez novca ih nikada neću moći ostvariti. Da bih mogla ja trebam to nasljedstvo. Istina, ne bi bila ljuta da ode u ruke dobrotvornih organizacija kada bih znala da će ga one iskoristiti za nešto zbilja dobro.
– A, ti? Za što ga ti želiš iskoristiti?
– Za nešto dobro, ali ne želim još o tome. Kada i ako budem imala to nasljedstvo na raspolaganju, onda... Uglavnom... – konobar donese šampanjac i prekine je u sred rečenice. – Uglavnom... Neću insistirati na poništenju našeg u zlu pijanstvu sklopljenog braka, ako tebi ne smeta da budeš moj muž neko vrijeme.
– Nije da imam nešto drugo za raditi.
– Teško mi je jer ne znam ništa o tebi, kao ni ti o meni i trebam se vratiti kući večeras. Sada, ne znam što da radim s nama.
– Gdje živiš?
– Los Angeles.
– San Diego – kažem, pa slegnem ramenima. – Nismo toliko daleko ženice. I gle čuda rekao sam mojoj sestri da odlazim u L.A. kao da sam znao. Mislim zbilja nisam znao odakle si.
– Pošao bi sa mnom u L.A.?
– Je li tvoje nasljedstvo ondje?
– Jeste.
– Onda idemo u L.A. – ona se nasmiješi.
– Znači imaš sestru?
– Imam. Ona je ujedno i moj menadžer. Zove se Senna.
– Rekao si joj za ovo?
– Baš jutros.
– I kako je regirala?
– Šokirano. Ali ima želju da te upozna ako me ne nogiraš.
– Nije ti problem ostaviti sestru ovdje i otići?
– Ostat će s našim ocem. Koji je također ovdje.
– Prate te na koncertima?
– Ona da, on ne. On je tu da mi kao i uvijek upropasti postojanje.
– Žao mi je.
– Neka ti ne bude, nisi ti kriva.
– Ne slažete se?
– Onako. Ne slažemo se oko mnogih stvari, ali on je ipak moj otac; poštujem ga. On i ja razilazimo se u definiciji mog života. On želi da budem poput njega, da radim u njegovoj industriji, ja želim da sviram. On smatra da od mene nikada ništa neće biti i da trošim život uzalud, ja smatram da mi je pun kurac toga da me on smatra govnom, razumiješ?
– Bolje nego što misliš, vjeruj mi.
– Tako da, poručio sam mu da odustajem od svega toga, da više ne želim imati ništa s njegovim poslovima, prepustio sve sestri i samo želim pronaći sebe. Onog sebe kakav želim biti. Želim raditi ono što volim, živjeti onako kako ja želim. Dosta mi je motke u guzici, razumiješ, želim nešto posve drugačije. Posve novo, a ti i sve ovo... Jebeno ste odličan početak.
– Znači ovo je tvoj bunt protiv uštogljenog života pod očevom palicom?
– Na neki glup način možda jeste to, ali zapravo je moje dosta nametnutom životu i široki pozdrav onome koji sam biram, pa makar krepao pokušavajući izgraditi sve iz početka.
– Bila sam spremna na istu stvar kada sam shvatila da neću dobiti to nasljedstvo. Bila sam spremna krenuti iznova, pronaći neku novu sebe i izgubiti razmaženu malu bogatašicu koja je oduvijek imala sve. Bilo je teško zamisliti, ali iskreno sam bila spremna.
– Pa, sada vjerojatno nećeš morati.
– Možda, ali ipak želim pokušati. Volim ja sebe ovakvu kakva sam, ali uvijek sam se smatrala niškoristi i mislim da sam bila u krivu. – dignem čašu šampanjca i nagnem prema njoj.
– Onda, što kažeš, hoćemo li ti strpati to nasljedstvo na račun i skupa tražiti nove sebe?
– Mogli bi pokušati. – nasmiješi se i kucne čašom o moju. Pa, pomozi nam Bože oboma.
