Najveće bogatstvo 🔚

9

Prstima prelazim po njegovoj goloj koži dok udišem miris tog čvrstog tijela duboko u pluća. Ovo je bio jedan savršen seks, jedan divan trenutak koji želim opet ponoviti. Ja, nadaleko poznata po tome da ne uskačem u krevet s muškarcima baš lako, drugi put se već nalazim u jednom sa ovim čovjekom, ovim divnim čovjekom koji me osvaja nevjerojatnom brzinom. Nije da je mene teško osvojiti, nisam od kamena, ali dugo vremena sam živjela prepuštena životu i sudbini, prihvaćajući ono što mi servira, bez protesta. Tako i veze s muškarcima, seks i općenito sve vezano uz to. Bila sam sigurna da ću ostati bez svega zbog svog neopisanog baksuzluka kada su u pitanju ti odnosi, ali neko se od gore smilovao na moju guzicu i poslao najbolje što je tog trenutka bilo na raspolaganju. I za to sam neizmjerno zahvalna. Sam je očito tip muškarca s kojima sam se redovito izbjegavala većinu svog života, smatrajući da sa takvima ja nemam ništa zajedničko. Većinom sam se hvatala onih na neki način krelaca, jer kako rekoh bila sam mala, razmažena divljakuša koja je mogla što je poželjela. Sve dok nije odbila očevu želju da postanem gospođa Levinsky. I tu je sve krenulo u nekom drugom smjeru. U neku ruku to je bilo i dobro za mene, taj raskol između oca i mene. Počela sam drugačije da gledam na mnoge stvari, počela sam da se mijenjam i da shvaćam da nisam praznoglava, razmažena bogatašica i da mogu da postignem toliko toga sama, bez očeve pomoći. Ni moji uspjesi nisu promijenili odluku mog tvrdoglavog oca da promijeni uvjete u svom testamentu i da mi moje nasljedstvo nakon smrti preda onako kako spada. Ne druže. On je smatrao da ću ja iako sam promijenila način života, na kraju opet da se vratim na isto i osigurao bogatstvo obitelji Rogers nekim svojim vizijama moje bolje budućnosti. I baš kada sam mislila da ne postoji ni najmanja šansa da njegove uvjete ispunim... Puf! Jedna pijana noć u Vegasu donijela je u moj život čovjeka slične sudbine, onoga koji je na papiru moj muž, a sada dok sam ovako stisnuta uz njega ta ludost mi se više ne čini tolikom.

– Jesi dobro? – upita, pa zapetlja pramen moje kose oko prsta. – Šutljiva si... Začudo! – klepnem ga po prsima.

– Razmišljam.

– O ovome?

– Ne baš točno o našem seksu, nego općenito o cijeloj ovoj situaciji.

– Brineš se zbog Levinskog i ostalih?

– Možda. Malo.

– Nismo li rekli da ćemo se potruditi da sve ovo uspije?

– Jesmo.

– Zašto onda brineš?

– Zato što sam baksuz.

– I ja sam, pa što onda?

– Ovo je krenulo tako dobro Sam, da osjećam... Ne znam, ako se prepustim desit će se nešto... Ne znam. Sviđaš mi se Samuel Devon. Zbilja.

– I ti meni. Jako.

– Voljela bih ovo ponoviti.

– I ja. I iskreno, ne vidim što nas sprečava i zašto ne bismo. Ipak smo u braku. Konzumiramo ga, pa tatini odvjetnici bar to ne mogu da opovrgnu.

– Istina – utisnem mali poljubac na njegovu vrelu kožu. – Iskreno... I da ovo bogatstvo ode negdje u dobrotvorne organizacije i da ne dobijem ni centa pomirila bih se s time, jer bih zanla da je otišlo...Pa, otprilike na nešto slično na što bih ga ja trošila, ali kada znam, ne sigurna sam da će sve to podijeliti tvrtkini štakori između sebe, ne mogu da zažmurim na to. Da se nije desila ta noć u Vegasu i da sam ostala neudana, ne bih imala izbora, pomirila bih se sa sudbinom, ali sada neću pustiti tako lako. Trebam taj novac, ostvarit će mi san, a onda mogu dalje da nastavim da živim kao i do sada. Od svog rada, onako kako treba.

– A, ovaj bivši serator? Misliš li da će pokušati da sjebe sve ovo?

– On je samo jedna ružna, masna mrlja u mom životu. I tih nekoliko sati koliko smo bili par, dovoljno mi je muke za cijeli život.

– Jesi li ikada imala nekoga koga si zaista voljela, onako, znaš... Na pravi način. – jebi ga sad.

– Davno. Kad sam imala devetnaest.

– Loše je završilo?

– Nije. Zapravo, nije uopće završilo, jednostavno... Otišao je. Njegov otac bio je Španjolski konzul ovdje. Kada je došlo vrijeme da ga drugi zamijeni na toj funkciji, cijela se obitelj vratila u Zaragozu. Mi, nekako nikada nismo završili, jednostavno smo... prestali biti.

– Nakon tog Pedra nikoga nisi voljela?

– Alejandro. Nije se zvao Pedro, pobogu! – on slegne ramenima. – Ne. Ne tako. Drugačije da, ali tako nikoga nikad ne.

– Ali, nikada nije kasno, zar ne? Za neku novu ljubav.– nasmijem se i pridignem pa spojim pogled s njegovim.

– A, vi gospodine Devon se dobrovoljno javljate da budete pokusni kunić?

– Što da ne? Nije da imam nešto pametnije za raditi. A, za ovakav seks uvijek se dobrovoljno javljam. U svaka doba.

– Ovo je bilo dobro, zar ne?

– Bilo je izvrsno.

– Hvala ti Sam, trebalo mi je ovo, zbilja.

– Na usluzi madam.

– Ostanimo ovdje do ujutro. Ne želim uopće izlaziti van iz sobe niti slušati što ometala imaju da kažu.

– Morat ćeš dovesti svoju poslugu u red gazdarice.

– S tim ćemo se posebno pozabaviti, odmah sutra. – poljubim ga kratko pa se uvučem u njegov zagrljaj i ostanem tako. Sklopim oči i samo se opustim. Ella-May opuštena u rukama muškarca u svom vlastitom krevetu... Nemoguće, ali ipak istinito.