U testamentu pokojnog oca Elle-May jasno stoji naglašeno da će cijelokupni imetak obitelji Rogers naslijediti baš ona ako se uda iz ljubavi do dvadeset i osme godine. Na samu noć njezina rođendana Ella-May shvaća da od toga nema ništa i da će svo b...
Oops! Ang larawang ito ay hindi sumusunod sa aming mga alituntunin sa nilalaman. Upang magpatuloy sa pag-publish, subukan itong alisin o mag-upload ng bago.
Zadnjih nekoliko dana letjela sam posvuda, potpisivala gomilu prokletih papira, trpjela prezrive poglede ljudi koji bi najviše od svega željeli da bogatstvo obitelji Rogers pripadne njima; onima koji će ga navodno razdijeliti između dobrotvornih organizacija. Sam je par puta bio uz mene, potvrđujući potpisom da je svojom voljom, ničim natjeran odlučio postati moj suprug. Ne mogu riječima opisati koliko sam mu zahvalna što se cijelo vrijeme ponašao ujedno kao gospodin i kao totalno zaljubljeni čovjek koji ovu ženu voli više od ičega. Nikada nisam ni pomislila da će mi takvo ponašanje toliko prijati, da ću se osjećati tako posebno u nečijem prisustvu, a tek pod njegovim rukama...Bože me oprosti, kao da nikada u životu muško nisam imala ranije. Pa, realno i nisam. Ovakvo kao što je Samuel Devon nisam nikada. Nitko nije bio ovako dobar prema meni, nitko se nikada nije zauzeo za mene pred drugima, branio me i prokleto me tetošio kao leptira. Ma koliko mi, žene bile jake i samostalne i govorile da možemo sve i da smo same sebi dovoljne, ipak na kraju shvatimo da sve mi zapravo želimo da se netko prema nama odnosi kao prema nježnom leptiru krhkih krila kojem treba zaštita od olujnog vjetra, sklonište od kiše, nježnost koju i sam umije pružiti. Želimo da se osjetimo sigurnom i zaštićenom u nečijim snažnim rukama znajući da te iste ruke umiju da nas dignu u situacijama kada se nađemo na dnu, isto kako umiju da nas svojim dodirima vinu visoko pod nebeski svod. Sve mi trebamo nekoga da nas učini potpunim. Znala sam da ja nikada nisam našla nekog takvog i vjerovala sam da nikada neću. Ali, sudbina se malo poigrala mnome i na moj put stavila čovjeka zbog kojeg vjerujem da to više nije nemoguće. Zbog Samuela Devona ja vjerujem da je moguće pronaći ono što većina žena na svijetu zapravo želi. I sretna sam jer mi je susret s njim i sve ovo ostvarilo to za što sam mislila da je samo san.
Dok gledam kako stavlja svoj potpis na još jedan od papira dok ga nadrkano lice Arona Levinskog gleda s gađenjem skoro jednakim kao i mene, najradije bih ga stegnula uz sebe i nikada ne pustila jer je takav kakav jeste i pomaže mi više nego je itko tko me poznaje ikada.
– I dalje sam uvjeren da je sve ovo između vas jedna velika farsa i dokazat ću to Ella–May.
– Hoćeš li više sjašiti Levinsky? Pa, što više hoćeš čovječe od ove žene? Znaš što, evo ako ne vjeruješ da je naš brak stvaran baš kao i naša osjećanja, pozivam te da provedeš jednu noć u našoj sobi. Samo jednu noć da se uvjeriš da je seks koji upražnjavamo ne običan usputni seks dvoje stranaca, nego onaj pravi odnos dvije zaljubljene osobe koje dijele živote jedno s drugim. Eto možeš da gledaš, meni neće smetati. Ja imam ono što si ti želio, ali nikada nisi uspio dobiti i da se razumijemo nikada nećeš. – Aron složi facu za koju još vjerujem nije smišljen naziv. To je nešto između šoka, čuđenja, bijesa i demona koji ga je upravo obuzeo ovog trena.
– Misliš da si zanimljiv i pametan Devon? Zaista misliš da te tvoje gudanje po onoj violini učinilo pametnijim od mene koji sam briljirao na svim studijima i koji ću uskoro preuzeti sve ovo i postati jedan od najvažnijih ljudi u ovom jebenom gradu?!
– Zabole mene tko ti misliš da jesi ili da ćeš biti Levinsky, baš kako me zabole za to što misliš o meni. Što god da radiš, što god da planiraš nećeš uspjeti, jer Ella–May više nije sama i nikada neće biti. Možda si lizao dupe njezinu ocu i cijelom ovom usranom odboru i dobio sve to što jesi, ali ni ti ni svi oni ne možete joj oduzeti ono što joj pripada rođenjem. Ispunila je očevu želju, udala se iz ljubavi, pustite je da živi na miru. Taj novac pripada njoj, u njezinoj je obitelji desetljećima. Ako si toliko pametan koliko tvrdiš naći ćeš način da se negdje drugdje domogneš bogatstva.
– Taj novac neće pripasti meni nego...
– Nego kome Aron? – upitam stežući šake. – Misliš da ne znam da ni cent neće otići ondje gdje bi otac želio da ode. Podijelit će te to između sebe, a oni kojima je potrebno taj novac nikada neće dobiti. Da imaš imalo srca shvatio bi da je meni zbog onoga čime se bavim potreban više nego ikome.
– Zbog čega Ella? Da pijančiš i udaješ se u Vegasu svaki vikend? Da trošiš obiteljsko bogatstvo na razularene zabave, skupe cipele i silikonske sise? Ma daj molim te curo, zaboravi na sve to!– Sam sklapa oči, steže šake i prilazi mu korak bliže.
– Zaustavi se odmah tu Levinsky, ako ne želiš da ti od face napravim jebenu modernu umjetnost. Da si bio čovjek možda bi i imao sreće pa osjetio da Eline sisu nisu silikonske već prirodne, baš kako je sve na njoj, a posebno to veliko srce koje ima. I sada ćemo napustiti ovaj usrani ured i sljedeći put kada budeš želio nešto od moje žene zakazat ćeš sastanak sa njom i to samo uz moje prisustvo, govno jedno! – uhvati me za ruku, pa krenemo van.
– Ella–May, samo znaj da ću učiniti sve, apsolutno sve da dokažem da je tvoj brak samo farsa zbog dobivanja nasljedstva.
– Ma jedi govna više Aron!– pružim korak i skupa sa Samom napustim ured.
* * * *
– Molim te nemoj biti nervozna – pomiluje mi unutrašnjost dlana dok čekamo da njegova sestra iziđe iz aviona. Sletjela je prije nekih petnaest minuta, a ja se ovdje preznojavam kao da trebam upoznati nekog od mojih slavnih simpatija sa televizije. – Senna je skroz ok, ako ti se ja dopadam, i ona će. Pogotovo jer je cura i imate ono milijun zajedničkih tema.
– Znam, ali nekako me sram, oženio si se mnome dok sam bila pijana kao kokoš u Vegasu. Mislim da ti sestra nikada neće oprostiti što si joj uskratio radost da prisustvuje na tvom vjenčanju.
– Da sam znao da ću da se oženim pozvao bih je. Nije bilo baš vremena za organizaciju... Eno je! – kaže, pa korakne naprijed mašući joj. Ona sa velikim osmijehom na licu baci prtljagu i pojuri bratu u zagrljaj. – Nedostajala si mi mala!
– Čovječe kao da je prošla godina otkako si otišao – kaže pa ga poljubi, a zatim me pogleda. – Ella–May pretpostavljam? – slegnem ramenima, a ona se nasmiješi pa me privuče u zagrljaj. – Dobrodošla u obitelj Devon.
– Hvala ti Senna. I oprosti, zbilja me je nekako sram pred tobom zbog svega.
– Neka te ne bude. Koliko čujem, a bogami i vidim moj brat izgleda bolje nego ikada i sretan je. A, samo da znate sve će te mi ispričati uz nešto hladno, u klimatiziranoj prostoriji ili još bolje nekom bazenu jer čini mi se da ću da izgorim.
– Naravno da hoćemo. – Sam ode po njezin kofer, ona mi stegne ruku.
