Prošlo je pola sata od kako me je Lorenzo ostavio samu nasred plesnog podija, a njega i dalje nema. Krajičkom oka ugledam siluetu muškarca kako mi se približava, ali to nije ona jaka i snažna figura koju bih sada već mogla prepoznati žmirećki. Ona koja me je opčinila. Opčinila, pa slagala.
"Rekao sam ti, Davina. Nisi trebala uzalud potrošiti toliko novaca. Da si mene osvojila, ne bi pola večeri provela sama, već bismo uživali negdje na romantičnom spoju", Max izgovara i smješka se sladunjavo, sve više se približavajući.
"Možda imaš pravo", pomalo potišteno odgovorim osvrćući se ne bi li moje oči napokon ugledale Lorenza. Ali nema ga na vidiku. "Možda sam trebala izabrati tebe", kažem. I stvarno to mislim. Možda bi sve bilo lakše da se emocije, koje ja i dalje ne razumijem, nisu umiješale u sve ovo.
"Definitivno jesi. Ne bih te ostavio ni na sekundu samu", namigne mi pa me namjerno i polako udari svojim laktom u ruku. "Jesi za piće?"
"Može. Zašto ne?" izdahnem. Ionako nemam pametnijeg posla dok čekam Lorenza.
"Što dama želi?"
"Može šampanjac."
Kao da je znao moj odgovor već mi pruža čašu sa željenim pićem. Pružim ruku kako bih uzela čašu, a on namjesti svoju ruku tako da sada dira moju. Pogled mu je vragolast i kladim se da je ovo pokušaj nekakvog flertovanja.
"Znači ti i Lorenzo", kaže pa se nalakti na šank. "Mislim da si predobra za njega."
"Kako znaš? Ne poznaješ me."
"Ne moram. Svaka djevojka je predobra za tog mangupa", kaže ozbiljno.
"Što je s vama dvojicom? Zašto se ne podnosite?"
"A što misliš, Davina? Ista stvar koja muči većinu muških prijatelja na ovom svijetu."
"Ista cura?"
"Dap", potvrdno kimne glavom. "Emma Torvi. Dama u crvenom", lijevom rukom pokaže preko mog ramena i natjera me da se okrenem u tom smjeru.
U samom kutku krova stoje njih dvoje. Emma i moj lažni dečko. Tijela su im blizu, ali napeta. Lorenzo mlatara rukama po zraku objašnjavajući joj nešto, a ona se s vremena na vrijeme primi za glavu. Naravno da je ona razlog što već dulje vrijeme stojim sama. Sve je zbog nje. U grlu mi je zapelo klupko vune koje raste sa svakom sekundom dok ih gledam. Ljubomora? Ne. Ne znam. Možda.
Definitivno. Ugh!
"Što se dogodilo između vas troje?" upitam sramežljivo pa ispijem veliki gutljaj alkoholnog pića i pogledam čašu u nadi da Max ne pročita ljubomoru iz mog pogleda.
"To je duga priča. Ne znam odakle bih počeo."
"Od početka."
Usne iskrivi u osmijeh pa privuče čašu burbona k usnama. "Drugi put. Nisam ti se približio da pričamo o Lorenzu i njegovim ljubavnim problemima."
Lorenzo ima ljubavne probleme. S curom koja nisam ja. Sranje. Sranje. Ali, to je ok. Treba biti ok.
"Nego zbog čega?"
Čim izgovorim pitanje, Max napravi par koraka prema meni. Nagne glavu k mojoj pa mi šapne: "Želim te bolje upoznati. Zanimljiva si."
"Ili je to zbog toga što sam ovdje s Lorenzom pa ga želiš razljutiti jer znaš da gleda u nas", šapnem i ja njemu. Gestom glave mu pokažem na njih dvoje.
Lorenzo suženih očiju gleda u nas. Ramena su mu se povećala za dva broja. Pogleda u Maxa, pa u mene. Nakon petog ponavljanja odmahne glavom u nevjerici, a Emma se i dalje svađa sama sa sobom ne znajući da je Lorenzo ne doživljava. Što mu to sad znači? Odakle mu pravo da se duri na mene kad je on taj koji je otišao k svojoj bivšoj?
YOU ARE READING
ᴋᴏᴍᴀᴅɪᴄ́ ʀᴀᴊᴀ ☑️
Romance» On je htio umrijeti za nju, a ona je naučila živjeti zbog njega. » ________________ Ja, Davina Sawyer, znam da ću umrijeti uskoro. I odlučila sam slijediti svoje snove bez obzira koliko dalekim se činili. I k vragu, moj djed se prije smrti pobrin...
