I hate you, don't I? //h.s// - pauzirana -

prvi dio.

''Tata, nisi valjda?'' idalje ne vjerujem, idalje se tresem. Pa gdje je pamet tom čovjeku? Gdje ću ja ići na x factor? halou, hej, ja da idem? Pa mene će na audiciji da izbace! 

''Hayley, ne glupiraj se. Dobro znam kako pjevaš, i kako izvlačiš najviše tonove. Zašto ne bi pokušala?'' ma koji je tebi đavo, čovječe? držim ruke u kosi, dok hodam lijevo-desno idalje ne vjerujući da je ovo uradio. pa jel on svjestan u šta me uvalio? pa Bože! 

''Smiri se, nemoj mi izvlačiti živce još.'' govori dok se izležava na kauču i prebacuje kanale na televizoru, s vremena na vrijeme gledajući ka meni i mršteći se. 

''Šta da se smirim? Zar se ja ne pitam ništa? Zar ćeš ti odlučivat o mome životu? Do kad ću morati da radim sve što mi kažete? Isuse Bože, 17 mi je. Valjda znam što mogu i što ne mogu, i valjda ja odlučujem da li ću da idem, ili ne, a moj odgovor je na tvoju žalost, a moju radost, jedno veliko NE!'' na 'ne' se derem kao da sutra ne postoji, te osjetim kako me neko tapka po leđima. Okrećem se and..surprise! i mama je tu. ._. Nadam se da će me ona spasiti i reći mom poludjelom ocu da ja odlučujem hoću li ići ili ne. Očima prelazim preko njene figure i vidim da je hm.. došla iz grada. 

''Šta se ovdje dešava? Šta se ti dereš tu?'' govori, te prolazi i sjeda na fotelju skidajući dugi kaput koji je nosila. Prolazi lijevom rukom kroz kosu, te stavlja ruke na koljena. Diže obrve ka meni, ćutim, okreće se ka tati koji izgleda ne pridaje veliki značaj mami i njenom buljenju u njega te i ne obraća pažnju. oho, sad smo se ućutali? .-.

''Hay, što je bilo?'' ponovo se okreće ka meni, odlučna da nešto izvuče, dal' od mene ili od njega. al prije od mene, misli ja gluplja.. 

''Pitaj svog savršenog muža, koji ne ptia rođenu ćerku za mišljenje nego je prijavljuje za jebeni x factor'' govorim, a ona pravi facu i mlati rukom. Okreće se prema tati, te pokazuje na mene. 

''Malo si glup, antonio'' govori mi, te mi dođem da je naskočim i zagrlim i izljubim, ali onda.. ''što si joj rekao za ovo na dan audicije'' završava, a meni brada dotiče pod. KOJI KURAC SAD? Prstom se štipam po ruci, te progovaram jedno tiho 'auć' dok kontam da ovo nije san. Oni su mene jebeno prijavili za x factor! 

''Znao sam da će reakcija biti ovakva'' pokazuje rukom na mene ''pa bolje da sazna dan prije, jer mora da ode. Da je ranije saznala, mogla bi se izvući, sad je imamo'' ma šta? majke mi mile, ne prepoznajem roditelje+ 

''Pa dal' ste vi normalni? Imate li mozga?'' govorim dok gledam u njih. Mama automatski okreće glavu, te me ljutito gleda. 

''Hay, pripazi kako razgovaraš sa nama.'' govori, te mi kao prijeti prstom. Ma prijeti ti to ocu mom što leži na kauču! 

"Kako čovjek da pripazi na bilo šta kad me bez pitanja prijavite za x factor? Ljudi jel vi znate šta je to?" pitam više retorički. Pa Bože! 

"Ti ćeš mi reći." mama govori te prevrće očima. Pa logično da će neko morati jer tačno nisu svjesni u koja su me sranja uvalili. 

"Kakve su nove komšije?" tata prebacuje na temu, kao da je normalna stvar prijaviti 17godišnjakinju na najpoznatije takmičenje u svijetu. Okej, možda malo previše dramim, al zar nisu trebali barem da me pitaju šta mislim, ili tata da mi je maloprije fino rekao? Mislim stvarno. Nove komšije? Tata se uspravlja u sjedeći položaj te spušta daljinski na sto, dok se mama naginje na naslon fotelje. 

"Prilično fini, zapravo" govori, dok mi kroz glavu prolazi slika joana, mog bivšeg komšije drogeraša kog su uhapsili pred mojim očima. I da, moram naglasiti da je pokušao da me drogira, al ga je neko prijavio pa je tu bila blago rečeno drama. Ako mi dođe još neki drogeraš, odlazak na x factor će biti najmanji problem. Ma kakav odlazak, ne idem ja nigdje. Skontam da sam bila isključena iz maminog i tatinog razgovora kad krenu da me dozivaju i pucketaju prstima meni pred očima.