Plačem za onom starom djevojčicom.
Više od svega, ona se bojala mraka,
Onako malena, spavala bi s plavim svijetlom,
Bojeći se čudovišta koja vrebaju iz tame.
Sada zna da se čudovišta ne skrivaju u mraku,
Već u najljepšem svjetlu, prilagođavajući se,
Vješto poput kameleona da ih ne opaziš.
Smišljajući lukave zamke kako bi te povrijedili.
Večeras joj nesanicu ne stvara noćni mrak,
Već puno dublja tama koja je polako guta.
Bori se, zatvorenih očiju gura je od sebe,
Ali nikoga nema da pritisne prekidač za svjetlo.
Svibanj, 2020.
__NiXaY__🖤
YOU ARE READING
OKOVI LEPTIRA
PoetryKažu da leptir u jednom danu, koliko i živi, provede cijelu vječnost. No, ako ga zatočiš, jesi li svjestan da trošiš istu tu, za njega tako dragocjenu, vječnost? Moja prva i zadnja zbirka poezije koju ću u ovom životu napisati. Uživajte!
